Nova Istra

106 Tamara BAKRAN, Zagreb PJESME 1. ČUDESNO STABLO To je moje čudesno stablo zasadila sam ga u snu niknulo je iz sna u njegovoj je krošnji nasukani prekooceanski brod čija paluba još uvijek miriše na slane daljine ziba se brod na granama čudesnog stabla na granama čudesnog stabla zvecka lišće i šapuće plaču ptice za nestvarnim ljubavima svojim mekim grlima u svojim mekim gnijezdima na snesenim oblacima Ja ležim ispod stabla moja se ruka isteže (ruka-zmija) krade oblake iz ptičjih gnijezda i proždrljivo ih guta