Nova Istra

107 Tamara BAKRAN SUVREMENA KNJIŽEVNOST Odjednom puhne jak vjetar zapucketa brod u čvoru granja vuče ga vjetar u bistro svjetlo novoga dana ja mu ne dam ne! držim ga čvrsto za njegovo sidro da ne uplaši ptice da ne uznemiri san da ne odnese čežnju iz krošnje mog čudesnog stabla 2. KASTAV Visoka limun-žuta kuća na malom trgu sva u stablu ja sam na njenoj terasi, al snatrim da sam u jednoj od mnogih njenih soba sporo pijem kavu da budem što duže u svom snatrenju prelazim prstima po ružičastom stolnjaku da budem što bliže svom snatrenju o jednoj od mnogih soba limun-žute kuće u Kastvu u kojoj sigurno raste koralj iz zidova u kojoj je sigurno ribarska mreža umjesto kreveta u kojoj sigurno podižu prašinu ribe svojim tihim tijelima Vrata sobe su iza mojih kapaka