Nova Istra

318 MONUMENTALNA EPSKA KRONIKA Nevenka NEKIĆ, Jaka , vlastita naklada, Zagreb, 2016., 178 str. Recenziju romana spisateljice Nevenke Nekić Jaka započet ću citatom odlomka iz njezina ranijeg romana Jean ili miris smrti , koji sam imao čast predstaviti u Zagrebu nakon njegova izlaska 2012. godine. „Kako potvrditi ovaj opis osim maštom spisatelja. Mrtvi ne mogu izreći, pre- živjeli su većinom krvnici i šute. Godinama će vladati muk, a onda će se dogoditi kopernikanski obrat. Krvnici će postati žrtve, a žrtve krvnici. Pravo na patnju dobit će ubojice krivotvorenjem činjenica.“ Spisateljica Nevenka Nekić dosljedno, bez obzira na uspjeh i cijenu toga uspjeha, stalno i uvijek jednako, zastupa glas mrtvih, žrtve, ona ne dopušta da se dogodi taj kopernikanski obrat u kojemu će krvnici i žrtve zamijeniti mjesta. I zato je prirodan i logičan moto njezina novoga romana Jaka : „Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.“ (Ivan 9,5) Svjetlost je život junakinje koju u ovomu romanu opisuje Nevenka Nekić, i sama je spisateljica svjetlost svijeta; ona ne želi da se dogodi ta zamjena, taj obrat u kojemu će laž postati istinom, a žrtvu zamijeniti njezin krvnik. Spisateljica pronosi svjetlost dobra i ondje gdje su mrak zla i ljudskoga posrnuća najdublji, gdje je nade malo, a dobro se krije ili krivotvori krivotvorenjem činjenica. Oduševljen sam i ohrabren au- toričinim stalnim naporom da muku svijeta – u njezinu romanu taj svijet obuhvaća Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, prostor na kojemu obitava hrvatski narod – ras- tvori i raščlani kroz paradigmatske sudbine svojih uvijek snažnih književnih likova, neslomljivih karaktera, koji slijede svoju savjest i nepromjenjive zakone na kojima se osniva ova civilizacija. Ti snažni karakteri, tragični kao Jean u Jean ili miris smrti ili Jaka u romanu nazvanom njenim imenom, upiru se sačuvati ljudskost i onda kada je gnječe žrvnji politike i povijesti, zločin, laž i rasap svake civiliziranosti i morala.