Nova Istra

249 Ivo RUNTIĆ, Zagreb MOSTOM PREKO ZIDA „Bio je to svijet voljno poraženih i poniženih Kafkinih kreatura – nikakvo čudo što se tada taj autor u njih nije nalazio na knjižarskim policama! ... Mala i brojčano sve manja Istočna Njemačka imala je čak pola milijuna čla- nova Službe državne sigurnosti... : špijuna, to jest na trideset stanovnika jed- nog... A stanovi u koje sam sve češće zalazio bili su svi jednaki: jedinstvenog tipa kuhinje, jednakih hladnjaka, stropnih svijećnjaka, linoleuma, tapeta, zavjesa, keramičkih pločica... Zbog loše su izolacije kupaonice bile najvrelije prostorije jer su sve druge propuštale toplinu. Pred kućama su noću svejedno za hladnih dana ugibali ‘trabanti’. S jutra se moglo gledati kako neuspješ- no pokušavaju oživjeti tu plastiku. Govorkalo se i to da ih takve s proljeća grickaju svinje po poljima... To njihovo bezuvjetno sljedništvo pomaže mi razumjeti narod, čiju sam kulturu prigrlio, čije poučke o sljedništvu nikad neće moći prihvatiti netko s toliko puntarskog inata u sebi. Oni su, pak, tako jedinstveni u svojim propastima, jednako kao i u pobjedama.“ Prisustvujući listopada 2014. tribini knjižnice„Bogdana Ogrizovića“, što ju je za tre- ći radijski program vodio Bojan Munjin s profesorima Bobincem, Puhovskim i Za- košekom, u javljanju iz publike o temi pada Berlinskoga zida vratilo mi se sjećanje na još neka povijesna građenja i rušenja, bilo da sam im bio svjedokom ili nisam, bilo da su bila listopadna ili ina. Dana 7. listopada l949. Sovjeti su izdvojili istočni dio bivšeg Rajha kao svoju utjecajnu zonu, a mi dječarci, „stasali“ najprije za ronjenje, potom za školu, vadili smo iz potpalublja pogođenog i tik uz plažu potonulog opskrbnog broda onog Raj- ha minske štapine. Znam da se dogodilo tog dana po sastavljenoj bilješci u Domu zdravlja. Jer, mi smo te šipke palili na suhom, tako da su neki među nama završili osmuđeni na previjanju.