Nova Istra

151 Daniel Allen COX NOVI PRIJEVODI I cleared my throat and felt new space opening up, a hollowness I wondered how to fill. That’s when I began to suspect that words got bigger when you got older, that they needed more room inside you. (52) You can be open with me. Okay. Well, like, it’s really hard? It’s hard enough to think about what I’m trying to say, never mind how I’m saying it. Know what I mean? I don’t know if that makes sense. I know it’s hard. That’s why I’m helping you. And um, um, um, um, sorry – even if I did, um, practice, and it came out smoothly, nobody would know how much work it took to get it out. It’s normal to want to feel appreciated. (53) naše lomove iz sadašnjice. Jednako tako, glazba, naročito rock- i pop-glazba 1980-ih i 1990-ih, po- staje simbol dešifriranja prošlosti, ali i odgonetavanja, pronalaženja, shvaćanja osoba u sadašnjosti. Kako to, dakle, suvremeni urbani montrealski književnik zvuči na čakavskom? Još zanimljivije, Daniel nas nuka da razmišljamo kako bi na čakavskome mogla zvučati suvremena urbana queer tematika? Važna tema koja tek čeka da se njome pozabavimo, da se u nju upustimo, da otkrijemo koje nepregledne mogućnosti i izazove imamo pred sobom. Upravo je ovaj roman odličan prvi korak u pravom smjeru. Poruke koje roman Trusna usta (jedno od mogućih prijevoda naslova) nudi široj čitateljskoj publici doista su brojne i prevladavaju okvire bilo kakvih žanrovskih i tematskih uskih određenja. Nismo sve preveli na čakavski. Ne da se ne bi moglo, ali za ovaj kratak uvid u nešto što je tek izašlo iz tiska na sasvim drugom kraju svijeta, odlučili smo se za kombinaciju čakavskoga i štokavskoga književnog standarda. Okosnicuulomaka koje donosimo čini uvodna priča vezana uz lik Velikog Antonija, koji pred- stavlja izravnu vezu između hrvatske književno-neknjiževne zbilje i dalekog Montreala i zbog čega bi, smatramo, cjeloviti prijevod ovoga romana mogao biti zanimljiv hrvatskoj čitalačkoj publici. Naime, Veliki Antonio povijesna je ličnost, snagator, pjevač, maskota Montreala koji je 1925. ro- đen u Zagrebu i nakon Drugoga svjetskog rata emigrirao je preko oceana. On je svojevrsni ulični mistik s kojim glavni lik, pripovjedač u svojem djetinjstvu, uspostavlja toplu prijateljsku vezu. Da- kle, dok naši mladi masovno odlaze u Kanadu, nešto nam se iz te Kanade vraća. Daniel Allen Cox vraća nam našega emigranta, izmijenjenog, a opet prepoznatljivog u svojoj nezgrapnoj prisutnosti „Balkanca“ koji privlači pažnju dalekog Zapada, Zapada gdje mu se mnogi izruguju iskorištavajući ga, ali i gdje pronalazi sućut i razumijevanje izabranih. Prijevod se sastoji od triju dijelova. Prvi je na čakavskom i funkcionira kao svojevrsna invoka- cija u kojoj su sadržane osnovne ideje teksta, pri čemu smo kao prevoditelji uživali prepjevavajući tečnu englesku prozu (s poetskim dijelovima na francuskom) u hrvatsku čakavsku poeziju; slijedi narativni dio s početka romana vezan uz priču o Velikom Antoniju na štokavskom književnom standardu i sama završnica, opet na čakavskom idiomu. Daniel Allen Cox ovim romanom, kao i svojim prvim dolaskom u Hrvatsku protekloga ljeta, želi potaknuti hrvatsku javnost na dijalog. I zapravo nas provocira da na nov način razmišljamo o vlastitim identitetima i jezicima, da ih nanovo kreiramo i time se obnavljamo. Ne ide to bez kušnji. I ne ide to lako. I tako je jedino pravo. Ča ni? ( N.G. i O.R. )