Nova Istra

139 WiktorWOROSZYLSKI NOVI PRIJEVODI Srijeda, 31. listopada Ulica Podne. Iz Budimpešte se povlače posljednje sovjetske snage. Na ulicama – gomila ljudi. A sa zidova, izloga, oglasnih ploča odzvanjaju nezgrapna slova: „Ne vjerujemo Imreu Nagyju!“, „Rusi – vratite se kući!“, „Generalni štrajk do povlačenja Rusa iz cijele Mađarske!“ Mjestimice se mogu vidjeti tragovi nedavnih borbi. Erker izrezbaren hitcima, kocka iščupana iz kaldrme, hodnik prekriven staklom. Pozornost nam zaokupljaju izlozi trgovina lišeni stakala, u kojima se netaknute nalaze cipele, igračke, boce s vinom. Ne poseže za njima ni jedna gramziva ruka... Ali evo knjižare društva rusko-mađarskoga prijateljstva. To je prijateljstvo stri- jeljano i pregaženo tenkovima. Sada ispred razrušenog lokala tinja poveći, plosnati humak knjiga. U pepelu svijetli neki osmuđen odlomak. Prepoznajem ga po karak- terističnome slogu: „Za trajan mir, za narodnu demokraciju“... Nastojimo shvatiti smisao nebrojenih letaka i proglasa, gusto polijepljenih po ulicama. U nekom nečitko umnoženom apelu ponavlja se prezime Mindszentyja – riječ je o njegovu oslobađanju, koje se, uostalom, navodno već danas dogodilo. Preko proglasa je netko napisao crvenom olovkom: Nem keli kommunizmus! Na taj isti vlastoručni natpis nailazimo još nekoliko puta. Stariji gospodin u pohabanom zimskom kaputu i izblijedjelom šeširu razumije njemački i drage volje objašnjava nam značenje: – To znači: „Ne želimo komunizam!“. Nakon čega samoinicijativno dodaje: – Nitko od nas ne želi komunizam. Od najmanjega djeteta do starca, nitko ne želi komunizam. Dosta nam ga je za sva vremena! Kod profesora Lukácsa Zamišljao sam da ću jednom upoznati Györgyja Lukácsa. Kada bih razmišljao o čemu bismo tada razgovarali, pomislio bih – o hegelijanskoj estetici, o kritičkom realizmu, o Thomasu Mannu. Međutim, nisam mogao ni zamisliti da ću Lukácsa upoznati u tako specifičnim okolnostima i da će prva rečenica koju ću od njega čuti zvučati nekako ovako: – Kulturu ćemo ostaviti po strani, u redu? Moramo srediti važnije stvari. Dolazi mi do svijesti činjenica da je György Lukács u Nagyjevoj Vladi... ministar