Nova Istra

355 Bruno DOBRIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU uklonjeni neoapsolutistički sustav cenzure i dodjeljivanja koncesija za rad tiskara- ma. 47 Njime je tisak dobio velik poticaj, što je razvidno iz velikog broja novina koje su počele izlaziti u svim krajevima Monarhije, pa tako i u Istri. 48 Navedenim zako- nom pravo nakladništva općenito je definirano kao isključiva ovlast za umnožavanje nekoga tiskarskoga proizvoda i za njegovo uvođenje u trgovački promet. To pravo moglo se nakladničkim ugovorom prenijeti s autora na nekog nakladnika koji je time bio ovlašten umnožavati tiskarski proizvod za vlastiti račun. Ukoliko je pravo tiskanja i stavljanja u prodaju (putem ovlaštenih knjižara – op. B. D.), odnosno samo stavljanja u prodaju, po nalogu autora – temeljem ugovora – bilo preneseno na nakladnika, tako da je on dao u tisak i u prodaju umnožen tiskarski proizvod, u tom se slučaju radilo o komisijskoj nakladi. 49 Svaki je državljanin smio sam objaviti vlastiti spis i prodavati ga na za to dopuš- tenome mjestu; u ostalim slučajevima prodaja publikacija podlijegala je zakonskim propisima koji su važili za obrt i trgovinu, a knjižare koje su prodavale publikacije trebale su ishoditi koncesiju za njihovu prodaju. 50 Za razliku od država zapadne Europe i SAD-a, u Monarhiji je kolportaža bila zabranjena. Za prikupljanje pret- plate trebalo je ishoditi suglasnost nadležnoga tijela. 51 U slučaju periodičnih publi- kacija pravo njihova izdavanja sadržavalo je i nakladničko pravo, a za njihovo pokre- tanje, izdavanje i objavljivanje nije bilo potrebno dobiti koncesiju. 52 U svakoj takvoj publikaciji trebalo je navesti mjesto tiskanja, naziv tiskare, ime izdavača i urednika. Urednik je trebao biti austrijski državljanin s boravištem u mjestu izdavanja perio- dične publikacije i nije smio biti kažnjavan. Svatko tko je želio izdavati periodičnu publikaciju (dakle njezin izdavač, ne nakladnik), morao je to prijaviti nadležnim državnim tijelima – državnom odvjetništvu i – u Puli – kotarskom kapetanatu (dok se ranije zahtijevalo izdavanje koncesije). 53 47 Olechowski, T., n. dj., str. 1504-1510. Usp. i: Das Pressgesetz von 17. Dezember 1862., u: Das Österreichische Recht , n. dj., str. 1195-1213. Djelatnost tiskara regulirana je Zakonom o obrtu, prema kojemu su one trebale dobiti dozvolu za obrt. 48 Godine 1913. u Istri su izlazila 23 periodika, od toga tri dnevnika (dva su izlazila u Puli). Prema jezicima, 12 periodika izlazilo je na talijanskom jeziku, 6 na njemačkom, a 4 na „ilirskom“ (hrvat- skom) jeziku. Prema sadržaju, najviše je bilo političkih novina (9). Nav. prema: Österreichisches statistisches Handbuch 1913., Wien, 1914., str. 113. 49 „Das österreichische Pressrecht“, u: Das Österreichische Recht , n. dj., str. 1196. 50 Isto. 51 Isto, str. 1205, 1212. 52 Isto, str. 1196. 53 Prijava je trebala sadržavati naslov, vrijeme izlaženja i program publikacije, podatke o odgovornom uredniku i o tiskaru (ime i boravište) i – ukoliko su izdavač i nakladnik bile različite osobe – na- vedene podatke o nakladniku. Isto, str. 1200.