Nova Istra

339 Ivana ŠOJAT KUČI POLITIKA I POLITIČARI A sve, čini se, u ljudskim okvirima mora biti tako. Jedna krajnost priziva drugu, pobijanje i zatiranje za sobom povlači kao jedini automatizam. Preko prisebne bla- gosti onog u sredini. Politika se tako u Novome vijeku otrgnula od svega, najviše od ideje koja ju je po- rodila. Na Zapadu je tako dovela do posvemašnje laicizacije društva, te se ogradila od morala, svela na puku tehniku stjecanja i održavanja moći, omogućila rođenje najvećih čudovišta totalitarizma: nacizma, fašizma, deformiranog komunizma utje- lovljenog u Staljinu i drugima koji su svoje narode proveli kroz groblja i masovna stratišta do svjetla na kraju tunela. Ili Katynske šume, pomrčine razuma u Sibiru, Bleiburga i Jasenovca... Sve se odjednommoglo opravdati ciljem koji više nije morao biti ni uzvišen, ni nadahnut bezvremenom božanskom voljom. Došlo je vrijeme sve suženijih interesnih zajednica koje su uspjele utjeloviti čak i nekoć neopipljivu moć. Utjeloviti i rastjeloviti imaginarnim financijskim transakci- jama koje preko noći jedne nemilosrdno osiromašuju do gladi, a druge čine bogati- ma do neprepoznatljivosti. Bog nekoć naviještan objavama proroka danas službeno ne postoji. I nije Nietz- sche kriv za to, nego čovjek koji je progonstvo svakog morala doživio kao oslobo- đenje, kao prostranstvo kojim će, lišen svake „stege“, trčakarati ispod sada praznog, pustog Neba, piramidom se Nebeskog ustrojstva preslikanom na Zemlju igrati kao lego-kockicama, postavljati uvijek nova, zemaljska božanstva na njezin vrh: malo vladara, malo ideju, malo narod iznad svega. I rugati se logici pred pukom kojem su svezali ruke, zalijepili usta Ustavom, partijskim dekretom ili poštapalicom „uvijek vam može biti gore“ kao kletvom. CIRKUS OSTAJE U GRADU Prividno smo dobili sve. Poput zločeste djece koja su se čudom probudila u Pale- tovu svijetu. A zapravo smo i dalje glupo, neuko stado koje se plaši autoriteta, onih kojima smo „demokracijom“ dodijelili pastirski štap i bijele halje dobrih, općedruš- tvenih nakana. I vraćamo se unatrag. Današnjem smo političkom ustroju dodijelili ime surovog neoliberalizma. No ovo danas više nalikuje čudnoj, degenerativnoj sim- biozi robovlasništva i feudalizma. U glibu dužničkoga ropstva u koje smo zagazili slijedeći neodoljivi neon reklama o svemu što trebamo imati kako bismo bili sretni, valjda razdragani, slobodni i nesputani poput onih koji tijela sukladna trenutačnoj estetici prodaju za plaću, poštujemo zakone što ih pišu, nameću i provode suvreme- ni feudalci, oni koji imaju u novac zaogrnutu moć. Ne vidimo koliko je sve strašnije nego u onom feudalizmu o kojemu zborimo kao o mraku. Jer feudalci su nekoć bili sputani granicama svojih, relativno smiješno malenih feuda, a danas ne znaju za