Nova Istra

310 POLITIKA I POLITIČARI Janko ROŽIČ bajkama”. Aleksandar u pismu, kako to zamišlja Čapek, nakon dugih godina mu- kotrpnih osvajanja i nakon što je morao oženiti tri perzijske kraljevne te ubiti dva najbliža prijatelja, svoga dragog učitelja uvjerava kako svi racionalni razlozi govore u prilog tomu da se proglasi Bogom. Čapek je dobro znao što piše, objavio je uostalom „Razgovore s T. G. Masarykom” koji predstavljaju jednu od najljepših i najdubljih obrana demokracije, a pišući postao je Hitlerov češki neprijatelj broj jedan. Što bi bilo da Filip Makedonski nije svoga sina tako rano povukao iz Aristotelova liceja, da je filozof imao vremena nadarenog mladića ipak naučiti kako gordijski čvor raspetljati a ne presjeći? I Sofoklo bi na ulicama Atene teško ulovio dramatičniji trenutak, iako bi se maj- storu drame, koji nije trpio nikakav suvišak, ovakav zaplet vjerojatno učinio pomalo kičastim i patetičnim, ako ne i posve promašenim. S jedne strane željezne ograde su oni posve uvjereni kako im već ionako uzimaju previše, dok su s druge strane oni koji misle da im još uvijek previše daju. Nisu samo grčki ekonomisti izračunali da Njemačka, koja kratkoročno najviše daje, dugoroč- no ipak dobija, a Grčka gubi na kreditima baš zbog boniteta. Njemački sociolog Urlich Beck, koji predaje na Harvardu, godine 2012. objavio je knjigu „Das deut- sche Europa” (Njemačka Europa). Već je prethodno ogledom„Merkiavellis Macht” (Merkiavellijeva moć) otvorio polemiku. „Sve se vrti oko okorjelog neoliberalizma, koji će sada u obliku fiskalnog pakta uključiti čak u europski Ustav – i to bez (slabe) europske javnosti.“ Beck kaže da je stvorena pat-pozicija u kojoj sredstvo prisile nije agresivni prodor kapitala, nego prijetnja da kredit bude odbijen; samo jedno je gore od toga da „državu preplavi nemački novac“, naime to „da je ne preplavi njemački novac“, kaže Beck. Situacija je uzavrela. U otvorenu se polemiku člankom„Njemačka sjedi na bure- tu baruta” 5. kolovoza 2013. u „Spiegelu” umiješao poznati njemački filozof Jürgen Habermas. Na početku piše: „Njemački ministar financija Wolfgang Schäuble je u eseju s preklinjućim naslovom ‘Nijemci ne žele njemačku Europu’, koji je istodobno objavljen u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Italiji, Španjolskoj i Poljskoj, zanijekao da Njemačka nastoji preuzeti ulogu političke voditeljice Europske unije“. Filozof misli da je ministar jako dobro svjestan teškoće koju Nijemci ne žele ponoviti.„Njemačka je nakon uspostave Njemačkoga Carstva 1871. godine dobila poguban, djelomice hegemonistički položaj zbog kojeg je, prema sada već legendarnim riječima pokoj- noga povjesničara Ludwiga Dehioa, bila ‘preslaba da bi zavladala cjelinom i premoć- na da joj se podredi.’ To je kasnije, pored ostaloga, otvorilo put prema katastrofama XX. stoljeća.“ I Habermas napada podmuklu igru jer administracija Angele Merkl svoj sporni krizni program zapravo nameće Francuskoj i „južnim državama“, ujedno niječući sveeuropsku odgovornost za posljedice svoje krizne politike koju svejedno