Nova Istra

207 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA nosti. Ali još je prije toga trebalo nešto učiniti. Bilo je nužno savladati šok nastao iz čudovišnoga događaja povijesnoga pokreta umjetničke avangarde. 2. Nadrealizam ili o „profanome osvjetljenju“ Walter Benjamin nije mislilac nagloga reza između onoga „prije“ i „poslije“. Vidje- li smo da je fino tkanje njegovih misaonih struna u tekstovima moguće dovesti do otvorenoga „sustava“ jedino s pomoću metodičke refilozofikacije. A to znači ne dati se impresionirati njegovim književno-esejističkim padom u okrilje svakodnevice i njezine običnosti, čak banalnosti. To vrijedi posebno za razotkriće jednoga novoga načela. Ono iziskuje prodor u traume zbiljskoga svijeta visoke modernosti. U su- sretu s francuskim nadrealizmom to će načelo biti nezaobilaznim. Bilo je to izrav- no suočenje zapravo s Parizom, glavnim gradom Drugoga Carstva u 19. stoljeću, a to znači političko-kulturnom prijestolnicom svjetsko-povijesne drame postajanja modernosti i kapitalizma. Dodajmo ovome da se „šok“ kojim se Benjamin konačno oprašta od njemačke intelektualne pozornice pritiješnjene konzervativizmom i na- dolazećim nacizmom Heimata i povratka korijenima zbiva u trenutku kada europ- ska avangarda u Parizu i Berlinu (nadrealizam i dadaizam), uz Moskvu kao „novi Rim“ komunizma i ruske avangarde, korjenito mijenja sve dosadašnje predodžbe o ideji umjetnosti, djela i biti ljudske egzistencije u svijetu. Benjamin je 1929. godine objavio zacijelo jedan od iznimno utjecajnih ogleda. Doista se s punim pravom ovaj tekst može nazvati odlučujućim za njegovo daljnje mišljenje – Nadrealizam: Posljed- nji trenutni snimak europske inteligencije ( Der Surrealismus. Die Letzte Momentaufna- hme der europäischen Intelligenz ). 29 Ono što je izvedeno u filozofijsko-povijesnome diskursu estetskoga obrata na pri- mjeru melankolije i alegorije njemačke žalobne igre ( Trauerspiel ), sada smjera suoče- nju s materijalističkim dobom razotkrića novoga načela umjetnosti prožete duhom snoviđenja i estetsko-političke pobune. Ako je, naime, za Bretona i Aragona nadrea- lizam program„revolucije“ društvenoga bitka modernoga čovječanstva, onda su san i nesvjesno drugi način življenja same umjetnosti kao začaravanja u sebi duboko tje- skobne, banalne i dosadne zbilje. Što čini društveni bitak modernosti fascinantnim, jest događaj postavljanja/predstavljanja grada kao novog umjetničkoga događaja. Umjesto romantičnog shvaćanja cjelovitog umjetničkoga djela ( Gesamtkunstwerk ), Pariz nadrealista i Benjaminova projekta Arkada/DasPasagen-Werk jest konstrukci- ja „misaonih slika“ ( Denkbilden ) kao fragmentarnih mozaika, monada i kristalizaci- 29 Walter Benjamin, Der Surrealismus. Die letzte Momentaufnahme der europäischen Intelligenz , u: Gesammelte Schriften, sv. II-1. Suhrkamp, Frankfurt/M., 1991., str. 295-310.