Nova Istra

195 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA Paradoks je u tome što grčka tragedija ima otvorenu povijest jer je vodi pojam„sud- bine“, subjekta/aktera i cilja/svrhe ( télos ).„Žalobna igra“ to nema. Ona je samo jed- na ideja ovostranoga kaosa. U rekonfiguraciji ljudske praznine pojavljuje se poput sablasti. I zato što nema cilj niti svrhu u budućnosti kao prostoru obitavanja drugo- ga svijeta, sve je u njoj u znaku mortifikacije, prikaza smrti i geometrije prestabilira- ne harmonije svemira. Glavni je anti-heroj baroka Hamlet. Simulacijom ludila on dolazi do mračne istine svijeta. A glavni refleksivni tvorac savršenstva poretka kao mreže sukobljenih monada jest filozof - kao-matematičar binarnoga kôda – Gottfried Wilhelm Leibniz. Što je pripremio Benjamin u analogno doba, nastavlja mnogo ra- dikalnije i složenije Gilles Deleuze u digitalno doba. U metafizičkome ruhu neoba- roka on gradi umnožene sklopove pojmova. 15 Vratimo se iznova u središte rasprave o „žalobnoj igri“. Kako smo prethodno istaknuli, u „Prologu“ se metoda digresije i mozaika uspostavlja igrom monada i mortifikacije teksta. Baveći se formalno baro- kom, Benjamin u ovoj raspravi neskriveno nastoji povezati romantiku i ekspresioni- zam svojega vremena. Na jednome mjestu to se posebno uobličuje kada se govori o analogiji baroka i sadašnjosti s obzirom na uporabu jezika: „Frapantne su analogije između sadašnjega stanja njemačkoga spisatelj- stva i baroka... (...) poput ekspresionizma, barok nije toliko doba izvor- nog umjetničkoga postignuća koliko doba ustrajnog umjetničkoga htije- nja (Kunstvollens). Tako je to svagda s tzv. razdobljima raspada.“ 16 Ako je to uistinu tako, onda su „razdoblja raspada“ naizgled u stilu eklektična i hibridna, a u izvedbi često i epigonska. No, Benjamin nije onaj koji bi stil takvoga razdoblja vulgarno proglasio nemisaonim i nedostojnim svake kritičke pozornosti. Upravo suprotno, u njegovom će vlastitome „filozofijskome stilu“ biti produktivno spojena iskustva baroka-romantike-ekspresionizma baš kao i u ranome djelu Ern- sta Blocha i Bertolta Brechta. U svakom slučaju, baveći se rubovima i prazninama, mesijanskom nadom i povijesnim raspadom metafizike, nešto je u svemu tome na nov način iskrsnulo u prednji plan. Što? Melankolija je osjećaj žalosti za izgubljenim smislom prošlosti, a ne za nekim konkretnim objektom. Zbog toga treba razlikovati melankoliju i žalovanje za nečim zbiljskim u prohujaloj prošlosti. Da bi se za nečim stvarnim moglo žalovati, uvijek je uvjet mogućnosti neki neprežaljen gubitak, pri- mjerice smrt voljene osobe. No, kad je riječ o melankoliji, tada više ne možemo govo- 15 Vidi o tome: Žarko Paić,„Shizofrenija i svemir: Od kaosa do kontrole“, u: Treća zemlja: Tehno- sfera i umjetnost , Litteris, Zagreb, 2014., str. 109-164. 16 Walter Benjamin, isto, str. 234-235.