Nova Istra

136 IVO ANDRIĆ Borben VLADOVIĆ Miše se portretiranjem bavio od slikarskih početaka do najzrelijega razdoblja svo- ga stvaralaštva. Mnogobrojne portrete izabrao je i skupio u mapu nazvanu„Naši dra- gi suvremenici“, objavljenu 1944. Ta je mapa i danas znamenita i jedinstvena u hr- vatskome slikarstvu. U mapi ima točno 60 portreta, a u njoj su, na primjer, od knji- ževnika uvršteni: Frano Alfirević, Milan Begović, Dobriša Cesarić, Gustav Krklec, Vjekoslav Majer, Vladimir Nazor, Nikola Šop, Dragutin Tadijanović, Tin Ujević i drugi, ali portreta Ive Andrića nema. U kratkome predgovoru mapi Miše piše: „Neka znatna imena nisu ušla u Mapu, jer crteži nisu uspjeli, neka nisu ušla, jer nisu u Zagrebu, a nekolicina iz različitih ra- zloga nisu željeli, da uđu u ovu Mapu“. (1944.) To što u Mišinoj mapi nema portreta Ive Andrića shvatljivo je kada znamo u kojim se društveno-političkim okolnostima nalaze Ivo Andrić i Jerolim Miše tada, 1943./1944., kada se mapa priprema i tiska. Tada Andrić živi u Beogradu, a Miše u Zagrebu. Danas su obojica priznati velikani u svojim umjetnostima. Jerolim je Miše, pri- mjerice, svojim slikarstvom, teorijskim tekstovima i likovnim kritikama, jedna od najistaknutijih osobnosti hrvatske likovne umjetnosti prve polovine 20. stoljeća. Onih davnih dana u Krapini Jerolim je rado prijateljevao s Andrićem. Dvije go- dine stariji od Ive i u neku ruku domaći u Zagorju, Jerolim se trsio da Andriću bude što ugodnije. Znajući da su Andriću zanimljivije provincije od metropola, pokazi- vao mu je užu i širu okolicu Krapine. Je li Andrić na tim izletima došao do Kraljeva Vrha, koji je nedaleko od Krapine, je li se sjetio da je to rodno mjesto župnika Jurja Pušeka koji ga je krstio, ostaje nam istražiti. No, Andrić je zapisao nekoliko posjeta, također nedalekom mjestu, Sv. Križu Za- čretju, za koji je zabilježio da je „ljepši od Krapine“. U tom lijepome mjestu zatječe i upoznaje mladu i lijepu pjesnikinju Doru Pfanovu. Andrić posjećuje Doru, za koju u jednome pismu kaže da je „čudo od djeteta“, iako Dora tada već ima 21 godinu, a Andrić nevelikih 26. A samoj Dori veli: „Vi ste zvani da negujete vers“. Dora će nadživjeti Andrića 14 godina. Umrla je u 92. godini u Zagrebu. Dora Pfanova na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je romanistiku i specijalnu filozofiju. Poslije je doktorirala s temom iz područja psihologije. U književnosti se javila zbirkom Pjesme , 1932. godine. Zapažena je nakon svo- je druge knjige, Pjesme II , objavljene 1938. U njoj su uočljive pjesme u prozi, što je izazvalo zanimanje, ali joj je, danas se čini paradoksalnim,„priskrbilo“ rubnu pozi- ciju u tadašnjemu hrvatskom pjesništvu. Dakle, odvojenost od središnjih pjesničkih tijekova. No, neka tri desetljeća poslije, pjesnički naraštaji, osobito tzv. razlogaši, pokazali su veliko zanimanje za taj dio opusa Dore Pfanove, pa su oni o njoj najviše i pisali