Nova Istra

135 Borben VLADOVIĆ IVO ANDRIĆ kada postaje župnikom u Travniku. Dakle, pet godina prije no što je krstio Ivu An- drića. Iz Travnika odlazi u svibnju 1898. Nakon Travnika župnik Pušek odlazi u Virje. Istovremeno napušta i službu u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Zašto je Pušek napustio ugledno mjesto, možemo na- gađati. Naime, Pušek je bio i pisac i urednik časopisa, sarajevske Vrhbosne . Tome je časopisu Pušek bio prvim urednikom, u njemu je objavljivao mnoge svoje literarne radove. Znamo da se istaknuti kulturni djelatnik, od ondašnjih do današnjih dana, lako može zamjeriti nekome moćniku. Da Juraj Pušek nije bio običan seoski župnik, može se potvrditi time da je zastupljen u kultnoj knjizi Znameniti i zaslužni Hrva- ti, te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925-1925 , tiskanoj u povodu 1000. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, u kojoj je naznačeno da je bio„znameniti propo- vjednik i krasna pera“. Umro je u Virju 14. prosinca 1906. u 52. godini. A gdje se točno nalazi Kraljev Vrh, rodno mjesto Jurja Pušeka? To se naselje nalazi u Općini Jakovlje, danas u Zagrebačkoj županiji. Smješteno je u podnožju Medvednice, na brežuljkastom terenu, u blizini povijesne komuni- kacije, koja je povezivala Zagreb sa Stubicom. Do Kraljeva Vrha dolazi se starom cestom Zagreb – Krapina do odvojka za Kraljev Vrh i onda po označenoj cesti do samoga mjesta. U selu se na izdvojenom brežuljku nalazi župna crkva sv. Trojice kraljeva izgrađe- na 1879. Osim karakteristične prostorne organizacije zagorskoga mjesta, očuvano je i nešto tradicijske arhitekture. Na samom početku proljeća 1918. godine Ivo Andrić dolazi na liječenje u Kra- pinu, u srce Hrvatskoga zagorja. Nakon petnaestak dana boravka u Krapini, piše Zdenki Marković u Zagreb, s kojom se redovito i često dopisuje, kako mu se sviđa u Krapini, u Zagorju, u provinciji u kojoj se dade „lijepo živjeti i dobro raditi“. U Krapini susreće slikara Jerolima Mišu koji radi kao školski profesor. Dvojica se intelektualaca brzo zbližavaju, a Miše pomaže Ivi Andriću da se snađe i što lakše prilagodi novoj, nepoznatoj sredini. Jerolim Miše, tada još nedovoljno afirmiran slikar, održava egzistenciju radeći kao nastavnik po školama. Kako je bio politički osviješten, čvrstih uvjerenja, vlasti- ma nije bio poćudan. Tako 1917. godine dospijeva u Krapinu, gdje ostaje do 1919., odakle ga premještaju na školu u Slavonski Brod. U Brodu ostaje do 1922., u raz- doblju kada je đak te gimnazije pjesnik Dragutin Tadijanović, a Jerolim Miše mu je profesor. Puno će godina poslije Miše nacrtati dva Tadijanovićeva danas općepo- znata portreta. U Krapini Miše portretira Ivu Andrića, kako sâm Andrić izvještava u jednome pismu iz Krapine, naime da Miše „upravo radi na njegovom portretu.“