Nova Istra

109 Maciej CZERWIŃSKI, Krakow (Poljska) DRUGI SVJETSKI RAT U PROZI IVE ANDRIĆA „ U Andrićevu literarnom opusu židovske zajednice u Bosni zauzimaju važ- no mjesto, stoga je njihovo stradanje za vrijeme Drugoga svjetskog rata mo- ralo ostaviti dubok trag na pisca. Ratni dnevnik ne osvrće se na Holokaust u Beogradu , no Andrić je morao – na ovaj ili onaj način – tome svjedočiti. Implicitne tragove propitivanja židovske patnje nalazimo, primjerice, u djelu ‘Na Drini ćuprija’ – romanu koji je nastao u vrijeme ratnih zbivanja. Do- duše, prikazivani događaji ne odnose se neposredno na Drugi svjetski rat, no stradanje Židova univerzalizira se i izravno komentira suvremena zbi- vanja... “ Ratovi su uvelike utjecali na život Ive Andrića. Početak Prvoga svjetskog rata za- tekao ga je u Krakovu, gdje je studirao, i odakle je na dan atentata u Sarajevu, 28. lipnja 1914. godine, krenuo vlakom u domovinu. Prvi dani Drugoga svjetskog rata bili su još tmurniji jer je u njima aktivno sudjelovao. Naime, nazočio je u Berlinu potpisivanju pristupanja Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu. Premda je završetak obaju ratova Andriću donio određene povlastice, njegova je literarna vizija rata negativna. To najbolje oslikava ratna lirika, književna fikcija, ali i eseji, pogotovo onaj biografski o Goyi – autoru ciklusa Los desastres de la guerra. Andrić je nadahnut Goyom i njegovim pacifizmom: „Goja je na rat gledao kao na jedno od mnogih i neminovnih zala kojima je čovečanstvo podložno. Sa visine svo- ga bola, on gotovo i ne razlikuje Špance od Francuza. U tim crtežima vidi se, u savr- šenoj objektivnosti, samo jedno: izbezumljenost ljudi koji se uzajamno uništavaju, i užas toga uništavanja. Naslovi pojedinih crteža, kad se povežu, predstavljaju neku vrstu filozofskog i sentimentalnog dnevnika; oni su sažeti a rečiti, i svojom ironijom često prikrivaju“ (Andrić, 1974.: 23). U osobnoj Andrićevoj ostavštini, u Bloku sme-