Nova Istra

88 POEZIJA I PROZA Tomislav Marijan BILOSNIĆ pružio preko zidova dvorišta, kako bi se valjda njime opet ovamo mogao ispeti ka- kav udvarač, mada to ne pada nikome na um već punih pet stotina i trideset godina. Osveta se očito pamti duže od ljubavi. Sultan je kažu zadržao mladoga zavodnika u dvorcu, a na gozbu je pozvao i cijelu njegovu obitelj. Za dobrodošlicu poslužene su im njihove vlastite glave. I ne prilazeći okamenjenome čempresu, s još manjom željom da posjetimo Aben- cerrageovu sobu, iz ljetnikovca smo krenuli bočnim putovima, Vodenim stubištem (Escalera del Agua) kroz debeli hlad zelenila. Kao i ulaz, tako i izlaz iz Generalifea doslovni je prolaz kroz raj, pogotovu danas kad sunce peče tako da bi nas, izložimo li mu se, moglo pretvoriti u stupove soli. Doista je danas uransko. Gađa strijelama svaki dio otkrivenoga tijela. Od sunca nas štite gusti i sjenoviti drvoredi raznih šum- skih stabala, potom lovora i oleandara, povezanih u neku vrstu brajde. Hodamo stu- bištem uz ogradu po čijem se vrhu proteže kanal kojim teče hladna i od paloga li- šća mirisna voda. Ćutim se nekako antički, liburnski, svejedno grčki ili rimski, dok umjesto boginja i bogova, satira i nimfi, mene evo na ovome putu prati Vila Slovinka i naš mali Kraljević, zajedno držeći svoje šake umočene u hladnu tekuću vodu, vuku- ći ih za sobom kao kakve žive lopatice. Uz put ćemo naići na stihove Federica Garcíe Lorce, u Španjolskoj po pravilu ispisane plavim slovima na bijeloj emajliranoj ploči. Malo dalje na odmorištu i na spomenik književnikuWashingtonu Irvingu, autoru „Priča iz Alhambre“. Konačno iz Alhambre izlazimo nakon šest sati neprekinuta hoda. Sad kad napu- štamAlhambru još sam uvjereniji kako je jedino njezinom slikommoguće predočiti presliku raja na zemlji. To je slika Alhambre. Kao što je svaki ud, svaki organ na ljud- skome biću međusobno povezan i premrežen tkivom, žilama i živcima, tvoreći tako savršenstvo tijela, s duhom i dušom zajedno, tako je i ovdje svaki arhitektonski detalj, bez obzira radilo se o kraljevskim rezidencijama, paviljonima, vojarnama ili radioni- cama, vrtovima, stazama i razvedenom vodom u kanalima, bazenima i fontanama, povezan s elementima prirode, njezinim skladom i ljepotom. Neću pretjerati, a samo da koga danas ne uvrijedim, ako kažem kako je to sve zato što su u gradnji Alhambre prste imali i astrolozi, geografi, filozofi i matematičari, pjesnici ponad svega, jer sve je povezano u harmoničnim omjerima, a sklad izlazi iz vrlo često zamršenih rješenja i nerazumljivih detalja, gdje je odnos brojeva podjednak odnosu umjetničkih rješenja, gdje poezija i matematika u zajedništvu rješavaju kvadraturu kruga ovoga prostora. Čovjeku jednostavno ponestane riječi, zanijemi. Sad poslije ljetne rezidencije, pitam se kakva me čarobna ljepota čeka sutra, ili već kada dođem, u Palači lavova, Palači Mexaur, Palači Comares, Palači Karla V., drugim dvorcima i dvorištima koji prate njihovu slavu, značaj i ljepotu. Ovo drugo nije ništa nego hodočašće kroz arkade, pa- viljone, sale i palače podignute daleko od svijeta u čast i slavu velikoga...