Nova Istra

83 Tomislav Marijan BILOSNIĆ POEZIJA I PROZA LJETO U GENERALIFEU Krećemo prema skrovitome brdu Sunca (Cerro del Sol), mjestu užitka maurskih vladara u Granadi. Idemo vidjeti palaču Generalife,„...jedan od najljepših vrtova na svijetu“. Nekad je s Alhambrom na brdu Sabika bila povezana mostom. Mi joj da- nas pristupamo uskim šumskim stazama, kroz perivoje. Umjesto tihoga šuma vjetra u granama visokih stabala, čujem šum svilenih haljina sultanija i drugih sultanovih priležnica koje su boravile u haremu ovoga ljetnikovca, čak sam osjetio i miris nji- hove puti, a u pjevu slavuja prepoznao njihove kliktaje slične svjetlosti sunca koje razdražuje ružičnjake oko ljetnikovca. Oko palače vrtovi i bazeni s vodom, sa svih strana uokvireni tamnim zelenilom šume. Postaje mi jasno zašto je ovaj prostor istodobno nazivaju „Arhitektov vrt“, arapski Yannat al-arif, što je doslovno ime ljetnikovca Generalifea, ali i „zemljom za lov“. Cvijeće i šuma. Od cvijeća raspoznajem irise, afrički ljiljan, lavandu, različite vr- ste ivančice, dalije, živicu šimšira, ruže stablašice, potočnice uz bazene i lopoče u nji- ma, a od stabala razne vrste čempresa i brijesta, crniku, borove i breze, lovore i ole- andre, kostele, naranče, limune, trešnje, marelice i jabuke. I neka stabla s krošnjama u obliku morskih spužava, onih oko otoka Krapnja. Drvoredi vitkih čempresa razli- čite visine uz okolne staze na svjetlu dana djeluju kao kakve nebeske orgulje. Kolona- de palmi. Cvjetna oaza s preko dvije stotine različitih vrsta cvijeća i ukrasnoga bilja. Oko palače i u doba sultanā, kalifā, vezirā i kraljeva bujali su vrtovi i cvjetnjaci, dizali su se voćnjaci i širila polja. A dalje u šumi divokoze i zečevi. Baš kao da su im mir i ugoda bili jedinim interesom. S jedne strane cvijeće, s druge snjegovi Sierra Nevade. A cvjetnjaci su, rekao bih, podijeljeni prema nebeskom načelu, onako kako sam sve- mir zamišljao u djetinjstvu. Svaka cvjetna aleja sa svojom vrstom cvijeća i onim kome pripada. I svaku čuva i prati njezin anđeo svjetlosti boje cvijeća. Eto, biti ovdje zna- či biti u središtu onoga što želimo da nam se za života događa uvijek i bez napora. Nigdje nisam vidio ovakve bukete, ovakav vatromet ruža. Nisam se mogao odlu- čiti pred koji ružin grm stati i fotografirati se. Nijedan grm nije kultiviran na umje- tan način, već je prepušten suglasju sa svojom prirodom. Ružičnjak ovako prepušten slobodnome rastu nudi jednako tako prirodno opuštanje, prepuštanje dokolici i ni- rvani, svakomu i svemu što je pasivno koliko može biti sáma ljepota. I kao da čujem Tinove stihove:„Ruže su munje misli, one su srce strijela, / ruže bogate, besplatne, u bašti na ivici druma. / O ruže su kâd nebeski, one su oko vidjela, / i muzika priro- de s mirisom jezovitih šuma... Pjesme trebaju ruže, a ruže svojih pjesama, / sve što trenutak nudi, a što najdublje pruža. / To su mlazovi himne iz luče biljnih česama, / o anđele, siđi i otpjevaj vječne litanije ruža“. Sve je ovdje svjetlo, sve je slika Sun- ca. Ruže penjačice, grmolike ruže i one poput morske pjene. Ljubičaste ruže, ruže