Nova Istra

335 Marijan JELENIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU Župnik don Antonio Santin nad grobom izgovara proročke riječi: „Ne plačimo jer, više negoli plakati, Egidiju treba zavidjeti i nasljedovati ga. Za njega ne treba moliti, naprotiv, po njegovu zagovoru očekujemo kišu milosti. Ne treba cvijeće, jer će cvijeće spontano nicati, iz zemlje koja ga prima i na putovima kojima je prolazio, posijano njegovom iznimnom krjepošću, njegovim divnim primjerom. I nad ovim grobom nije bogohulno pred Gospodinom našim Isusom Kristom reći da je u Egi- diju Isus još jednom prošao zemljom čineći dobro“.(27) Nakon pogreba, Guido Foghin kuca na vrata franjevačkoga samostana. Želi po- stati svećenikom i nastaviti djelo prijatelja Egidija. Zaređen je 29. lipnja 1937., a ra- dio je s gubavcima u Kini i Gvatemali.(28) Egidijev je grob uvijek bio ukrašen svježim cvijećem. Na grob mnogi dolaze traži- ti utjehu i pomoć. Bilo je pitanje naći pisca za njegov životopis, pa se zadaće nakraju prihvatio isusovac Gabriele Navone, napisavši knjigu „Egidio Bullesi, marinaio che sorride“ ( Egidije Bulešić, nasmijani mornar ). Knjiga je bila bestseler i doživjela trina- est izdanja. O Egidiju je pisalo 210 različitih novina.(29) Kasnije je o njemu pisalo još i mnogo više autora(30) te je razdijeljeno bezbroj spomen-sličica. Postupak za proglašenje svetim Na opći glas o Egidijevoj svetosti, Kongregacija za slučajeve svetih 24. travnja 1971. dopustila je postupak. Zbog tadašnje protuvjerske propagande, biskup Porečko- pulski mons. Dragutin Nežić dopustio je postupak u Trstu. Posmrtni su Egidijevi ostatci komisijski ekshumirani 4. svibnja 1973., a 6. svibnja 1974. započeo je po- stupak.(31) Nakon postupka u Trstu, sva je dokumentacija predana Kongregaciji u Rimu. U Rimu je utvrđeno da je živio herojskim stupnjem stožerne krijeposti: umjerenost, hrabrost, jakost i pravednost, kao i teološke: vjeru, ufanje i ljubav. I papa ga je Ivan Pavao II. 7. srpnja 1997. proglasio Venerabilis , tj. dostojnim čašćenja.(32) O Egidijevoj su se svetosti pozitivno izrazili mletački patrijarh mons. Albino Lu- ciani, kasniji papa Ivan Pavao I.(33), brojni biskupi(34) i svećenici te mnogi laici – među njima talijanski senator Pietro Petrilli i dr. Giuseppina Zogno. O Egidiju postoje dvije trajne izložbe: u svetištu Majke Božje na otočiću Barbana i u Župnoj crkvi u Vodnjanu, koju je vidjelo više od 80.000 posjetilaca. Objavljene su dvije vi- deo-kazete i bezbroj sličica. Svetac po mjeri vremena Egidije je svetac za naše vrijeme. Hrvatsko-talijanskoga je podrijetla, rođen i živio na tzv. granici Istoka i Zapada, potomak je brojne i slavne puljske obitelji, polaznik dječjega vrtića, naučnik, polaznik večernje škole, iseljenik, radnik velikih poduzeća,