Nova Istra

334 PRILOZI O ZAVIČAJU Marijan JELENIĆ lio“. Hitar, točan, zadovoljan, neka nebeska radost odražavala mu se na licu, a bio je najljepši kad su bili tvrdi prema njemu.(21) Ili, primjerice, izjava:„Voljan sam uvijek biti radostan“.(22) Zaljubljen Egidije je, član sretne obitelji, od rane mladosti gajio ideal dobroga supruga i oca. Obitelj je smatrao svetinjom. Oca je i majku gledao kao kralja i kraljicu. Nevjero- jatna je njegova povezanost i iskrenost prema roditeljima u djetinjstvu i mladosti. Izvješćuje ih o svakoj namjeri i svakom koraku. Njegove riječi govore za sebe: „Već sam ti jednom rekao koliko volim majku i oca!“(23) „Ti si bila, majko, toliko draga, a dala si mi i učinila sve što jesam“.(24) Egidije, šesnaestogodišnjak, zaljubio se u nešto stariju Italu. Temeljito se počeo pripremati za službu muža i oca, bojeći se hoće li moći ispuniti ideale svoje zaručni- ce. No, njezini su roditelji vezu raskinuli. Egidije je bio vrlo razočaran žalostan.(25) Ona će kasnije, na crkvenome sudu, svjedočiti njegovu plemenitost. Bili su na „Vi“. Sretna smrt Nakon odsluženja vojnoga roka, u pulskome brodogradilištu smio je nastaviti raditi samo upiše li se u Fašističku partiju. Zato tužna srca odlazi u Monfalcone (Tržić), stanuje u župnoj kući i u svemu je pri ruci župniku. Brine se i biciklom obilazi si- romahe, nepismene i nepoučene u vjeri. U jednome olujnom nevremenu dobiva vi- soku temperaturu i TBC. Vraća se u Pulu i završava u bolnici. Tu svojom svetošću zadivljuje bolesnike i medicinsko osoblje. Zadivljuje smirenošću. Ponavlja svoje životno geslo „Ja sam sretan“. Svi pamte njegove riječi:„Kako sam sretan... koliko zadovoljan u ovome trenutku... da sam do- bro i čisto živio. Moj Isuse, nikada Te nisam svojevoljno uvrijedio, možda kakav ne- dostatak zbog slabosti, ali uvijek samTe ljubio“.(26) Nakon šest mjeseci bezuspješnog liječenja, okrijepljen svetim sakramentima i okružen svojima, umire 25. travnja 1929. u 24. godini. Posmrtna slava Po vlastitoj želji, kao franjevački trećoredac, obučen je i pokopan u franjevačkom habitu. U obiteljsku kuću došlo je mnogo ljudi i djece. Tu je u bijeloj mornaričkoj odori i prijatelj Nino s broda. Neobično velika povorka kreće prema katedrali gdje je kršten. Na rukama je prijatelja iz Katoličke akcije donijet do groba.