Nova Istra

332 PRILOZI O ZAVIČAJU Marijan JELENIĆ Ukrcava se na ratni brod „Dante Alighieri“ na kojemu je 1.300 časnika, dočasni- ka i mornara. Život je nesnosan. Nametnici, čađa, buka, nesnosna zima i vrućina. Mnogi su očajni. Neki se pokušavaju ubiti. I Egidije se u prvi tren pomoću očeva poznanstva kani prebaciti u neki drugi rod. Ali osjeti se izdajnikom. Sam sebi go- vori kako drugi nemaju „veze“. U životu Male Terezije od Djeteta Isusa nailazi na slogan: „Živjeti iz ljubavi, ploviti i uvijek – smijeh i radost sijati oko mene“.(8) To postaje geslom njegova života. Kući javlja: „Molim se više nego prije“. Inženjer Binghotti zadužuje ga da crta dijelove broda. Odlično uspijeva, a crteži se čuvaju u Ministarstvu obrane u Rimu. Njegov mir i radost svi brzo prepoznaju. Protivi mu se, mrzi ga i na zlo pokušava navesti samo posrnuli mladić Guido Foghin koji je kao mlad kriminalac imao samo jedan izbor: zatvor ili dobrovoljno u morna- ricu. Egidije ga je obratio. Svi mu se utječu za savjet i pomoć. Toliko je dobra činio tijekom odsluženja vojnoga roka, izjavivši: „Napustit ću vojsku radostan i ponosan što sam našoj Domovini savjesno dao doprinos dulji od dvije godine služivši s lju- bavlju i vjerno. (...) Vojnički život bio je najljepše doba mojega života.“(9). Bio je sret- niji i zadovoljniji no svi mi. (...) „...fenomen, čudesan, čovjek drugačiji od svih“.(10) Život za druge Dobri se ljudi brinu za sebe i za svoje, a sveci za sve. Briga za sve jest apostolat, po- slanje odozgo. Egidije se brinuo za braću i roditelje, za djecu i mlade, za radnike u brodogradilištu, mornare na brodu, za odbačenu djecu i siromahe.„Apostolat znači raditi svom pameću i svim našim snagama za bližnjega. Žrtvovati se, drhtati, plaka- ti i žalostiti se za sve duše, da ih se dovede Kristu. Još više, znači živjeti s Kristom, trpjeti, žalostiti se, umirati i umrijeti svijetu...“(11) Egidije je u Puli okupljao djecu s kojima roditelji nisu mogli nakraj. Preodgojio bi ih i upisao u katolička društva, znajući kako čovjek sam ne može ništa. Što je osjećao za čovjeka, najbolje govore njegove riječi: „Plakao sam otad videći tolike mlade koji tonu i nasukuju se na strastima, toliku djecu koja su mogli biti naj- bolja nada za Crkvu i Domovinu, a naprotiv, jednoj su i drugoj samo strastima iscr- pljena mladost, iznakažena psovkom i prostaštvom“.(12) Svetac Odgoj je osposobljavanje za društveni život. A svetost je odgoj za život vječni. Egi- dije je bio veoma svjestan poziva na svetost. Odlikovao se stožernim krijepostima: pravednošću, hrabrošću, umjerenošću i jakošću, kao i teološkim vrlinama: vjerom, ufanjem i ljubavlju. I to je u svojoj velikodušnosti primjerom pokazivao i želio svi- ma. Takav je bio prepoznat. Sa 16 godina poslan je 1922. kao delegat u Rim o 50.