Nova Istra

331 Marijan JELENIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU Teško djetinjstvo Egidije je rođen u Puli 24. kolovoza 1905. od Francesca Bullessicha(1) i Marije Diritti kao treće od devetero djece(2). Kršten je u katedrali 3. rujna. Živjeli su u skromnoj kući (Šišanska 9, danas Zagrebačka 55). Zaposlen je u „Uljaniku“ samo otac. Egidije dvije godine pohađa Dječji vrtić kod časnih sestara. U četvrtoj je godi- ni čudesno preživio upalu pluća. U Osnovnoj školi Sveti Martin, danas O.Š. Tone Peruška, pohađa nastavu na talijanskom. Godine se 1915., zbog bojazni od Prvoga svjetskog rata, prvo 25. ožujka sklanjaju u Rovinju, a zatim je obitelj evakuirana u mađarski Segedin (Szeged). Otac ih iz sabirnog logora Wagna, gdje dnevno umi- re stotinu staraca i djece, uspijeva prebaciti u Graz. Tu se rodio najmlađi Oton.(3) Egidje i sestra Marija prosjače da bi preživjeli. Desetgodišnji Egidije prati majku u rodilište i natrag. Začuđuje, odgovorno se brine za obitelj kao da je odrastao. Ne prolazi razred zbog nepoznavanja njemačkoga. Iznenađuje pobožnošću. Prvu je pri- čest primio kod salezijanaca u Rovinju, a krizman je u Grazu. Iz Graza mu ostaju najupečatljiviji – zima, glad i prosjačenje po štajerskim brdima. Zanat Po povratku u Pulu, kao 13-godišnjak, želi čim prije na posao i pridonositi obitelji. Na zanat u Arsenal, gdje otac radi kao tehničar, polazi 16. rujna 1918. Ondje ostaje do 12. siječnja 1921., ukupno 28 mjeseci. Od 13. siječnja 1921. do 3. veljače 1925., četiri godine i 70 dana, radi u brodogradilištu Uljanik(4). Ukupno je u Arsenalu i Uljaniku radio dulje od 7 godina. Bio je najprije dodijeljen tesarskoj skupini, no zbog spretnosti ga prebacuju u tehničku, gdje se golemi limovi crtanjem označuju za rezanje i ugradnju. U večernjoj Višoj tehničkoj školi postiže zvanje tehničkoga brodograđevnog konstruktora. Egidje je lijep i u svakom pogledu napredan.„Ljepši je od svih nas, kako ima lije- pe zube, kakav divan izgled!“(5) Za porinuća broda „Kvarner“ direktor ga zadužuje za posluživanje gostiju(6). Uza nj je uvijek knjiga. Ustaje u pet. Sat vremena moli se. Svako jutro pribiva Misi i pričešćuje se, što je tada bilo nečuveno. Na posao nikad ne kasni. „Bio je sretan i drugačiji od sviju nas. Bio je veseo i imao je blag odgovor na sve.“(7) Vojnik U Uljaniku 29. siječnja 1925. daje otkaz radi odsluženja vojnoga roka. Na novače- nju 2. veljače 1925. mlad, visok i lijep određen je za služenje u mornarici. Zahvaljuje Bogu što će 25 mjeseci služiti Domovini. Već 11. veljače vlakom putuje u Veneciju.