Nova Istra

292 PRILOZI O ZAVIČAJU Miodrag KALČIĆ povod su čestim gradskim nesporazumima, svađama i intrigama na svim razinama, a nerijetko i nelegitimnim djelatnostima, korupciji, pronevjeri i krađi. Mediokriteti „imaju isti cilj, svi žele postati buržuji, što u kulturološkom smislu znači da svi mogu postati samo malograđani – jer buržuj nije malograđanin jedi- no kada nadvlada vlastiti status i kulturu. Ideal je postati banalan buržuj, kako bi se uživalo u onome što nudi svijet obilja.“ 5 Talijanski filistri i banalni sitni buržuji, men- talitetom i psihologijom, običajima i ponašanjem (Mediteran), posvema su različiti od austrijske gospode (Srednja Europa), ti malograđani znaju veselo živjeti, znaju si ispuniti svakodnevicu, uživati u životu, puni su„vedrine, muzike, igara, organizacije sitnih vanjskih prilika i ustanova, koja omogućuju laka uživanja, jednostavno gra- đenje i uživanje života, sve je to – u usporedbi s njemačkom ozbiljnošću, strogošću, metodičnošću, stalnim pritiskom na ljude i postavljanjem zahtjeva prema ljudima, stalnim naglašavanjem dužnosti i moranja ( muss ) – kazaljku na vagi upućivalo u korist Talijana i na štetu Nijemaca.“ 6 Nasuprot jednostavno uglađenih, uljuđenih i kulturnih puljskih građana (već uronjenih u svijet obilja), talijanski malograđani i mediokriteti jeftini su šminkeri, kicoši, napadne pristojnosti, neznalice stranih jezi- ka, poluobrazovani i nekulturni, puni samohvale, narcisoidni, bahati, glasni, skloni prijevarama, smicalicama i lažima, ali i šalama i veselicama, pjesmi i „fešti“. Talijan- ska malograđanština Pule bila je donekle slična ondašnjoj hrvatskoj malograđanštini (tada nešto malo većega) Zagreba: „Za razliku od seljačkog, kmetskog, potlačenog hrvatstva, malograđansko, gradsko, purgersko hrvatstvo je u glavnome brbljivo, do- broćudno i naivno, te mnogo više voli pjesmu vinsku i mjesečinu nad vinogradom i klokot mošta nego dosljednost u akciji i tvrdu odlučnost.“ 7 U hedonizmu, neodluč- nosti i nedosljednosti vrlo slično, s tim da talijansko (talijanaško) nacionalno pono- sno malograđanstvo Pule nije bilo ni naivno niti imalo dobroćudno, naprotiv. U tu šaroliku i veliku malograđansku skupinu (pored doseljenih većinskih Tali- jana i nešto malo Hrvata te obrtnika i zanatlija ostalih narodnosti Monarhije) spa- daju brojni i svojevoljno potalijančeni istarski Hrvati (s velikom egzistencijalnom skužom i životnim opravdanjem: u potrazi za boljim poslom i boljim zanimanjem) koji, srameći se svoga podrijetla, imena i prezimena (koja su brže-bolje talijanizi- rali, primjerice „č“ i „ć“ zamijenivši sa „ch“), identiteta i jezika pokušavaju biti nešto drugo te nakon tegobne i mučne akulturacije postaju ( siroti i brižni ) lažni talijanski 5 Luka Bogdanić: „Mogućnost kritike potrošačkog društva kao problem filozofije odgoja: mar- ginalije o Pasoliniju“, Filozofska istaživanja , br. 117-118, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 2010., str. 285. 6 Mate Balota: Puna je Pula , nav. dj., str. 92-93. 7 Miroslav Krleža: „Nekoliko riječi o malograđanskom historicizmu uopće“, u: Miroslav Krleža: Eseji: Deset krvavih godina , sv. 4., Oslobođenje – Mladost, Sarajevo – Zagreb, 1979., str. 89.