Nova Istra

259 Ivan GRLJUŠIĆ OGLEDI zvanje sakramenat i žrtva, mora se pobrinuti za nebesko, a ne za zemaljsko kraljev- stvo. Crkva (domaća) mora pomoći kralju, jer je taj postavljen da je štiti.“ 10 I zbog toga je Klement V. bio popustljiv prema Filipu, uz to što je i sam bio Francuz, kao i svi avignonski pape. Dante je bio ogorčen Bonifacijem te ga višekratno spominje u negativnom kontekstu. Paklenom. Bonifacije sigurno nije bio svetac, žudnja za svje- tovnom prevlasti (opravdavao je to navodima iz Evanđelja ) vjerojatno je sadržavala i pohlepu, iako Danteu nije vjerovati jer su njegovi motivi prvenstveno politički i lo- kalpatriotski. Poslije pjesnikova sudjelovanja u vrhu firentinske vlasti tijekom 1300. godine i omogućavanja povratka prognanim tzv. bijelim gvelfima u grad (možda je i sam, dok je bio u izvršnoj vlasti – a bio je – nekoga od protivnika protjerao), ta- dašnji papa Bonifacije šalje na Firencu francuske postrojbe pod vodstvom Karla III. grofa Valoisa, koje preuzimaju grad, vraćaju na vlast crne guelfe; oni pak presudom iz ožujka 1302. osvetnički progone Dantea iz Firence, dodajući kako će biti spaljen ako se zatekne na njezinu području. To su ta dva lika (Filip i Klement) koji će nekoliko stoljeća poslije za okultiste po- stati simbolima. Pokretači Francuske revolucije navijestili su„borbu protiv prijestolja i žrtvenika“ (trona i oltara), tobože osvećujući smrt velikoga meštra Reda templara Jacquesa de Molaya. Dotle masoni prilikom inicijacije u prvi visoki stupanj prema škotskome obredu (30. stupanj nazvan Kadosh ) obredno probadaju voštane lutke u liku Kralja i Pape, odnosno figure Filipa i Klementa, gazeći nogama na podu krunu i tijaru, 11 a potom i crno raspelo od ebanovine. Okultno prizivajući (kao u woodoo 10 H. Jedin: Velika povijest Crkve , Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2013., str 321. 11 Slijedi 4. slika (naslovljena Kadosh ) iz drame Romanovi: smaknuće, zdravica, prah (I. Grljušić – Drame , 2008.), u kojoj je opisana inicijacija u taj stupanj: (Uvodna didaskalija) Unutrašnjost tipične masonske lože: kockasti pod prošaran crno-bijelim romboidnim četverokutima; nedaleko od ulaza („zapada“), što ga čuva brat Vratar s golim mačem u rukama, nalaze se dva stupića Jachin i Boaz; lijevo i desno su redovi stolica u kojima sjedi nevelik broj „braće“ u tamnim odijelima, s bijelim rukavicama i pregačama s obrubom boje što odgovara visokim stupnjevima (sjede zapravo samo na desnoj strani, gledano iz publike, odnosno lijevoj ako se motri s položaja šefa lože), na suprotnoj strani je „Istok“, ukrašen „Deltom luminex“ i „plamenom zvijezdom“ (crvnim pitagorejskim pentagramom, petokrakom), gdje je tzv. „žrtvenik“ i sjedište Poštovanoga (Velikoga Meštra), ispred njega je stol na kojemu su dvije lutke (figure od meka meterijala: voska, parafina, plastelina, čega li...) i jedno poprsje. Na glavi jedne lutke kraljevska je kruna, a na drugoj papinska tijara, dok je poprsjem predstavljen Jacques de Molay – zadnji Veliki Meštar templarskoga reda, ukinuta 1312. g. Tada je papa bio Klement V. (izabran 1305., da bi papinsko sjedište 1309. pre- mjestio u Avignon, umro je 1314.), auktor bule Faciens misericordiam (od 12. kolovoza 1307.), u to vrijeme na francuskome prijestolju sjedio je njegov prijatelj Filip Lijepi. Masoni njih dvojicu okrivljuju za ukidanje templarskoga reda i Molayevo spaljivanje na lomači. Likovi na stolu bi stoga