Nova Istra

166 ZBILJA I SUDBINA KNJIŽEVNOSTI Darija ŽILIĆ teorija, odnosno može predstavljati najprikladniji izraz konkretne teorijske tvrdnje, pa ga stoga zanima što poezija može reći o politici. Tu je tezu eksplicirao na primjeru Yeatsove poezije. Poznata teoretičarka Martha C. Nussbaum u tekstu Pjesnici u ulozi sudaca razmatra promišljanja Walta Whi- tmana o pjesniku kao ujedinitelju neba i zemlje. Naime, Whitman naziva pjesnika – sudca pravednim čovjekom, smještajući time svoj ideal u tradiciju misli o pravnom i sudačkom mišljenju, koja se može pratiti unatrag sve do Aristotela. Whitman ističe kako pjesnik nije neki hirovit, mušićav stvor, već osoba koja je najpodobnija za to da „svakom predmetu ili kakvoći podjeljuje primjerenu veličinu”, uredno odvagujući zahtjeve raznolike populacije, pogleda usmjerena na norme pra- vednosti („on je ujedinitelj svojega dobra i zemlje”) i također prema povijesti („go- dine što u poganstvo skreću on zadržava čvrstom mjerom”). I pravednost i povijest uvijek su do neke mjere ugrožene u demokraciji: pjesnik – sudac njihov je zaštitnik. Upravo Whitmanove teze postaju uporištem za Nussbaumovu koja će na njegovu primjeru razdraditi tezu između iskustva književne imaginacije i brige za društvenu jednakost, te propitati neka sudačka mišljenja koja pružaju i dobre i loše primjere za onu vrstu suđenja koju preporučuje Whitman (treba istaknuti kako je riječ o knjizi Pjesnička pravda, književna imaginacija i javni život ). Teoretičarka i pjesnikinja Du- bravka Đurić također ističe kako diskursi poezije i teorije nikad nisu suprostavljeni. U knjizi Poezija, teorija, rod ona tu tezu razvija kao osnovnu pretpostavku vlastita promišljanja poezije. Poziva se pritom na Griseldu Pollock koja ističe da su danas vrlo često umjetnici i umjetnice istovremeno i teoretičari i teoretičarke. Na- ime, umjetnost i poezija nerijetko nastaju pod snažnim utjecajem teorije, kao što i teorija može nastati zahvaljujući umjetničkoj ili pjesničkoj praksi. U knjizi Jezik, poezija, postmoderizam Đurićeva piše i o teoriji Charlesa Bernstei- na čije je stajalište da je umjetnost uvijek povezana s ideologijom. Njega zanima, piše Đurićeva, kako formalna dinamika pjesme oblikuje ideologiju, tj. kako radikalni ino- vativni pjesnički stilovi mogu imati političko značenje. Ona spominje i Bernsteinov tekst Komedija i poetika političke forme u kojoj autor piše o tome kako se projekt par- tikularizacije, historizacije i ideologizacije tumačenja poezije prvenstveno mora ba- viti stilskim odlikama rada. To zapravo znači da se formalna dinamika ne bi smjela tumačiti odvojeno od povijesnoga i teatralnoga poprišta u kojemu se nalazi. U tek- stu Obuzdavanje fašizma / ideologija prisvajanja – mistifikacija, estetizacija i autoritet u Poundovoj pjesničkoj praksi , Bernstein se bavi poezijom Ezre Pounda. Smatra kako pravovjerna teorija kulture i kritika nisu na odgovarajući način razmatrale fašistič- ke ideje prisutne u njegovoj poeziji. Bernsteinova teza je samo naizgled paradok- salna – Poundov fašizam nije onemogućio kanonizaciju njegove poezije u američ- koj književnosti, već je, naprotiv, doprinio njezinu prihvaćanju Đurićeva upozorava