Nova Istra

163 Lada ŽIGO ŠPANIĆ ZBILJA I SUDBINA KNJIŽEVNOSTI izložbenom spektaklu ne bi imala izglede za prodaju, ili bi se broj prodanih primje- raka mogao izbrojiti na prste. Trend „junačkih“ autobiografija kao da je zamijenio nekadašnji herojski ep. Kao što svatko danas može biti heroj a da ničime nije zadu- žio svijet, tako svatko može biti pisac a da ničime nije zadužio književnost. U po- sljednje vrijeme kaos produbljuju beskrajna prostranstva interneta, tako da ni svije- sti o razlikama više nema. Globalna elektronska književnost zatrla je inidividualan, stvaralački proces, prepušten na milost ili nemilost nečijoj suptilnijoj pozornosti. Tu je i smiješan trend skraćivanja književnih djela, tu je gomila blogova, pa mnoštvo ko- jekakvih književnih radionica koje književnost pretvaraju u svjetsku vježbaonicu, u planetarni razred s beskonačnim brojem učenika. Svatko može biti pisac ako to po- želi i plati. Na nebrojenim internetskim adresama obećavaju nam da uz vrlo povoljnu cijenu možemo postati scenaristi, romanopisci, pjesnici, esejisti...„Penguin“ je dav- no otvorio blog na kojemu poziva svakog korisnika interneta neka dade svoj prilog svjetskome romanu Milijun pingvina . Goetheova zanosna ideja o svjetskoj književ- nosti kao „književnoj republici“ preokrenuta je u blogerski „svjetski roman“ koji ne prožimlje kulture nego pojedinačne pokušaje svih šarlatana svijeta. Sličnih primje- ra danas ima napretek. Internetska književnost poziva svakoga na pisanje, kao da je ono terapeutski ventil za ispuštanje osobnih emocionalnih„nakupina“ u vremenima poslovnoga stresa. Književni obzor postaje zapravo socijalni obzor, otvoren ljudima svih profila, dometa i klasa. Naravno, iz svih tih projekata mogu nastati i dobra dje- la, no i to je stvar slučajnosti, kao što je i umjetnost općenito postala „slučajna“, od- nosno prepuštena nečijemu „slučajnom“ oštrom oku i britkom umu. Kontemplativna emocija nema vremensko ograničenje, prepuštena je sama sebi i svome raslojavanju, s dubokim prepletenim doživljajima i iz te emocije nastaje dobra literatura. Kontemplativna emocija postavlja pisca pred zagonetkama svijeta, koje on odgonetava i tumači, duboko zalazeći i u svijet i u svoje ja . Naravno da će takvih pisaca uvijek biti, kao što ih je uvijek bilo, samo što su danas, na vrtoglavu tržištu, uglavnom satjerani u kut, u sve suženiji krug, no budimo malo i optimisti – možda baš uzak krug postaje elitnim, pa će upravo zavaljujući bujajućem amaterizmu do izražaja više doći dobra, rekli bismo – visoka literatura. Kako vidim sudbinu književnosti? S obzirom na to da je ona u raljama mega-tr- žišta koje je svake godine zatrpano milijunima knjiga, trebat će desetljeća, možda i stoljeće za reviziju, za arheološko iskopavanje dobrih knjiga i za odbacivanje smeća. Kritičari ne mogu brzo „odraditi“ taj posao velikoga pospremanja, a i kritika se pri- klonila mnogim izdavačkim i knjižarskim lobijima, kao i književnim trendovima. Kažemo li da će vrijeme pokazati svoje, moramo opet naglasiti da će to vrijeme biti dulje negoli ikada u povijesti – valja raskrčiti taj nemjerljiv materijal u kojemu ima svega i svačega, zbog tržišne pohlepe, i izgraditi neku književnu konstrukciju na ko-