Nova Istra

151 Franjo NAGULOV ZBILJA I SUDBINA KNJIŽEVNOSTI ževnom blatu , artikulacija emocionalnoga imperativa poprimila obilježja, našalit ću se, orvelovske distopije: „šaljemo ti ljubav, vrati nam je!“ Jer književnici, da bi danas bili književnici, moraju uzvratiti ljubav koja im je poslana! Kao što, primjerice, mo- raju voljeti mačke! Društveno sporedna moranja tako oblikuju multiplicirajuće pa- raliterarne kastrate uvjerene u svoju revolucionarnu prirodu! Premda diplomski rad (nadam se da mi nećete zamjeriti ukazivanje na istraži- vačku aktivnost mladih ljudi) Eme Brajdić, naslovljen Narcizam u zagrljaju druš- tvenih mreža ( https://repozitorij.unin.hr/islandora/object/unin :2923 ) iz 2019. godine, ne upućuje suženo na književne relacije, može poslužiti kao pre- ciznije objašnjenje onoga što sam ovdje kvalificirao sintagmom emocionalni imperativ . Uz dodatak, razumljivo, da je i navedena tiranija emocija u službi autorske (samo) promocije koja će, kao što sam u više navrata drugdje isticao (prema dostupnim mi informacijama), postati (ili već postaje) vitalnom stavkom na putu prema novim ukoričenjima. Rukopis može biti slab, ali autora na čiju svaku objavu (uz obvezni fotografski prilog, spomenutoga dosega radi) pljušte lajkovi i srca jamačno je lakše prodati (na stranu otkup Ministarstva kulture i medija koji će u budućnosti, izvje- sno, biti pod upitnikom). To mi objašnjava pojavu nekoliko naslova u izdanjima dvi- ju eminentnih izdavačkih kuća, koji su me nekvalitetom naprosto šokirali, kako zbog izostanka selekcije pjesama uvrštenih u rukopise, tako i zbog degutantne motivske klišeiziranosti tekstova, zbog čega mi dođe žao što je porez na šund ukinut. Šutnja, ne treba napominjati, pritom znači odobravanje. Stoga se nadam da u budućnosti moje cijenjene kolegice i cijenjeni kolege neće ostati zatečeni tržišno uvjetovanom re- hijerarhizacijom literarnih doprinosa, nerijetko zazivanih pod lošom krinkom ( https://radiogornjigrad.wordpress.com/2020/11/20/marijan-grakalic- poezija-na-drustvenim-mrezama/ ) novopoetičnosti i slobodarsko-estetske rekanonizacije. Ono što se manje ogleda kroz društvene mreže i srodne im digitalne platforme, a što ipak nije zgorega spomenuti,„taborizacija“ je hrvatske književnosti prema krite- riju (ne)pripadanja kojemu od strukovnih udruženja. Digitalni okoliš taj politikant- ski dirigiran literarni paralelizam donekle ublažava (pa i poništava) te mu navedeni učinak, s obzirom na temu ovih natuknica, podcrtavam kao možda najbolje svojstvo. Nisam siguran, međutim, da učinci književne komunikacije u digitalnoj sferi mogu posve afirmativno djelovati na uspostavu i jačanje međuinstitucionalnoga suradnič- kog odnosa (fuziju ne spominjem niti mi je takvo što intencija 15 ). Valjalo bi proče- šljati popise sudionika relevantnih književnih manifestacija/festivala. Popisi bi, vje- 15 Petnaesta asocijacija. Sve će to, o mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš...