Nova Istra

141 Franjo NAGULOV, Vinkovci KNJIŽEVNOST I PROMOCIJA U DIGITALNOJ ERI (više primjera „dobre“ i barem jedan primjer dobre prakse s naglaskom na pjesništvo, uz dodatak ponešto neobjašnjenih fusnotnih asocijacija) Ono što se manje ogleda kroz društvene mreže i srodne im digitalne platfor- me, a što ipak nije zgorega spomenuti, „taborizacija“ je hrvatske književnosti prema kriteriju (ne)pripadanja kojem od strukovnih udruženja. Digitalni okoliš taj politikantski dirigirani literarni paralelizam donekle ublažava (pa i poništava) te mu navedeni učinak podcrtavam kao možda ponajbolje svojstvo. Nisam siguran da učinci književne komunikacije u digitalnoj sferi mogu posve afirmativno djelovati na uspostavu i jačanje međuinstitucional- noga suradničkog odnosa (fuziju ne spominjem niti mi je takvo što intencija). Valjalo bi pročešljati popise sudionika relevantnih književnih manifestacija/ festivala. Popisi bi, vjerujem, tvrdnju snažno potkrijepili. Za takav je iskorak nužna deideologizacija (da ne kažem depolitizacija) strukovnih udruženja. Što bi, posljedično, pojedinim strukturama istih znatno oduzelo na važnosti. Pa ipak, digitalna književno-komunikacijska relaksiranost na relacijama kao što su „veliki“ – „mali“, „lijevi“ – „desni“ i sl. uveseljava i upućuje pri- marno mladoautorske glasove u smjeru zajedničkoga interesnog djelovanja radi boljitka položaja autorā u društvu u kojemu živimo... Iskustvo pisanja prethodnih nekoliko tematsko-sadržajno srodnih esejističkih tek- stova navelo me na zaključak kako je strategiju ovoga rada, koliko pisanje bez fige u džepu dopušta, valja bazirati na rubno uopćenoj deskripciji. Upravo stoga što nosi- telji tih i srodnih procesa, obično skučenih samokritičkih obzora, nisu kadri (ili to Franjo Nagulov, casopiskvaka.com.hr