Nova Istra

112 ZBILJA I SUDBINA KNJIŽEVNOSTI Božica JELUŠIĆ Tko broji stope, navija metronom, Može li zanos opstati u shemi? Gdje stih zaiskri, stojimo li nijemi? Što ARS SCRIBENDI stvarno ima s Kronom? Pegazu hitrom otpada potkova. Strast našoj lađi nek’ jedra nadima! Orfej se kreće među faunima, Krvnu mu sliku motrimo kroz slova. Ideje, pravci, grupe, manifesti, Izbrusit’ neće ni stil ni bravure. Gdje žižak trave ocrta vizure, Zbor miševa će naše libre jesti. Na trusnom tlu se tron pjesnički klima, Još rijetko koga čitaju pod klupom. Kad stvari gledaš pod preciznom lupom, Sudbina teksta piscu je sudbina. 7. rujna 2020. Flora Green/Božica Jelušić Književnost nije kapelica na kraju sela, pod čijim krovom spavaju šišmiši i golubovi, a s večeri nekoliko tronutih dušica dolazi po okrjepu za miran san. Nije ni sanatorij, gdje se postavljaju dijagnoze za bolesti našega vije- ka, ni pučko učilište, gdje će ljudi odjednom postati eksperti za metaforu ili romanesknu kompoziciju. Ona je jednostavno domena, područje na kome pisac traži svoju mjeru i odčitava svoju sudbinu, zapisanu u sazvježđima od rasutih slova. Slavni Márquez piše kako je „intelektualno stvaralaštvo najmisteriozniji i najsamotniji ljudski posao “, pa držimo kako u okvir ove definicije idu i razlozi, zbog čega se ljudi uopće hvataju oruđa književnoga zanata...