Nova Istra

259 Vladimir TOMAŠ OGLEDI Naznačuje se stalna Grubišićkina borba s prošlošću kao nečime teško proživljenim i aksiomski nedokučivim; u takvim se pje- sničkim reminiscencijama očituje pomire- nost s već svršenim ljubavnim iskustvom, ali i njezina velika ženska snaga koja mno- go toga podnosi i (još) može podnijeti. Beskonačnost i univerzalnost Grubišićki- nih misli put su ka spoznaji sebstva i svih životnih silnica koje se prelamaju i formi- raju na tom putu koji je uglavnom ljubav- no-sizifovski, ali ne u potpunosti uzaludan s obzirom na duhovne plodove koje poslije toga puta pjesnikinja ipak pronalazi u svo- me poetskom vakuumu. Na nekim se mje- stima nazire estetika ružnoga i to ona ka- movljevske i bodlerovske provenijencije, a njome se naglašava stanje tjelesne nemo- ći i inertnosti lirskoga subjekta čije je tije- lo prvi indikator duhovnog nemira i spona koja nas opet dovodi do onog grubišićevski filozofskog i univerzalnog. Ljubav i pjesništvo kao dva krucijalna pjesnikinjina životna međuprostora, kojima ponire do najdubljih impulsa svojega života i pjesničkoga glasa, supostoje u uzasto- pnom i iznimno dinamičnom međuprožimanju; takvi je međuprostori u misaonoj i empirijskoj sferi ispražnjuju do potpune melankolije i otuđenosti u vlastitu biću. Metamorfoza poezije u ženu metafora je pjesnikinjina suočavanja i borbe s imanen- tnim svojstvima njezina duha koji se preko tijela preobražavaju u ontološki nedodir- ljiv svijet i nagovještavaju nevolje s tijelom, pri čemu pjesnikinja ipak uspijeva, iako životno razočarana, preživjeti i uspostaviti kakav-takav odnos sa stvarnosnim svije- tom. Taj je susret i dalje tek na doživljajnoj razini, ali ipak jasno diktira stvarnošću i doživljajima različitih pojavnosti s kojima se lirski subjekt susreće u svakodnevici. Grubišićkin je ljubavni koncept trodijelan, a proteže se na fizičko-duhovnoj osi od proživljene ljubavi (koja je zasigurno postojala i koja logički nije tek usputni dio pjesničkog imaginarija), odnosno one ljubavne sfere koja je dosta traumatična i (u dijelovima se naznačuje) nehumana, ali za nove pjesničke zapise i uznačavanja iznimno plodna. Nakon proživljenosti s negativnim predznakom, Grubišićkin lir- ski subjekt kreće u raskopavanje dijaboličke stvarnosti (kako tuđe, tako i svoje) i time se prebacuje na drugi stupanj u kojemu pjesnički zorno svjedoči o doživljenoj