Nova Istra

257 Vladimir TOMAŠ OGLEDI Izoliranost u unutrašnji, tj. duhovni prostor predstavlja sliku života na rubu, ali i života u središtu svijeta u kojemu je lirski subjekt pro- živio i puninu i prazninu, odnosno odmaknu- tost od„svakodnevnog svijeta“ koji ipak proma- tra i o kojemu pjesnikinja neprestano razmišlja otkrivajući njegovu izoliranost od duhovnog, odnosno spoznajnog bivstvovanja. Taj je njezin svijet emotivno-oksimoronski, a proteže se od praznine i intimnog zatišja, pa sve do razornih razmišljanja o pojavnostima svijeta s kojima se lirski subjekt svakodnevno susreće. Prisutnost koncepta „presvlačenja tijela“ – koji podrazu- mijeva konstantnu fizičku i duhovnu promje- nu čija se dinamika postojanja u takvom svije- tu očituje u naglim ogoljivanjima duhovnog, a time i ispoljavanjem patnje u pjesmi, ali i „obla- čenju“ lirskoga subjekta u„strano tijelo“ kako bi se dodijeljeni, nametnuti i proživljeni svijet is- pitao, dešifrirao i kako bi se tako spoznalo sve što je u takvoj duhovnoj izoliranosti nedostu- pno i/ili nespoznatljivo, a utječe (ili je utjecalo) na sadašnje stanje i položaj lirskoga subjekta – u Grubišićkinu pjesničkom pismu stvara izrazi- tu obojenost iskaza i visokoduhovna poniranja u bitak svih pojavnosti s kojima se susreće ili se susretala. Ovisnost o Drugome, tj. svjesnost vlastite statičnosti i inertnosti pred tako sanjanim svi- jetom, odnosno ljubavi kojoj se teško pristu- pa jer je (empirijski) poistovjećena s trenutnim spoznajama lirskoga subjekta, označuje se sti- hovima izrazito ljubavno-nihilističkog tona i tona teške i mučne ženske egzistencije. Dovo- di se u pitanje smisao svakog pokušaja traga- nja za sobom u svijetu ljubavi, koja se na ne- kim mjestima u iskazu doživljava kao puki besmisao jer se život može odvijati i bez nje, ali (opet) kao praznina i nedorečenost. Potresna ispovijest ženstva, traumatične (1. izd.) (2. izd.)