Nova Istra

253 Vladimir TOMAŠ OGLEDI votnoj šutnji najbolje pratimo u žen- skom pjesničkom pismu koje je svo- je temelje do kraja izgradilo u razdo- blju hrvatske postmoderne, a gradi ga i danas impozantnom brzinom i kvalitetom. Taj je „hrvatski književ- ni fenomen“ procvata ženskoga stva- ralaštva u postmoderni opisala i hr- vatska akademkinja Dubravka Ora- ić – Tolić u studiji Muška moderna i ženska postmoderna , čime je vrijeme hrvatske postmoderne „dodijelila“ upravo spisateljicama. Najpoznatija je predstavnica hrvatske ženske pje- sničke plejade Vesna Parun koja je zbirkom Zore i vihori (1947.), u jeku postratnog i traumatičnog hrvat- skoga vremena, ali i u jeku socrea- lističkog diktata koji je uvelike ošte- tio hrvatsku umjetnost i kulturu (sjetimo se Paruničine zbirke Pjesme iz 1948.), ui- stinu unijela vihor na hrvatsku književnu scenu i koja je glasno progovorila o ratu, traumama, gdje je eksplodirala ženska tjelesnost i traumatična proživljenost tijela i duha, čime je u režimskoj kritici pod paskom političkih praktičara stekla naziv de- kadentne pjesnikinje. Upravo je zbog toga iznimno važno progovoriti i istražiti pjesnički rad i rast (i/ili pad) hrvatskih pjesnikinja koje su za sobom ostavile (i još ostavljaju) značajan trag doprinoseći riječju hrvatskoj književnosti, povijesti, kulturi, a napose – hrvatskome čovjeku. Ovdje se u prvom redu misli na pjesnikinje poput Vesne Krmpotić, Marije Čudina, Andrijane Škunca i Anke Žagar. Posebno je važno istaknuti one pjesniki- nje koje su na toj relaciji (hrvatska pjesnikinja – hrvatska kritika – hrvatski čovjek) ostale nezamijećene, a zbog svoje bi se poetske težine, originalnosti i inovativnosti na formalnom, sadržajnom i semantičkom planu trebale nalaziti u gotovo svim an- tologijama hrvatske suvremene lirike i biti nam na ponos, a ne na zaborav. Jedna je od takvih spisateljica i Nada Grubišić, pulska pjesnikinja rođena iste go- dine kad i Anka Žagar (1954.) i godinu prije objavljivanja Paruničine Crne masli- ne (1955.). Uistinu, Grubišićeva je crna maslina na današnjoj hrvatskoj književnoj sceni, kojoj hrvatska književna kritika, koliko je poznato i dostupno, nije posvetila ni jedno temeljitije znanstveno istraživanje književnoga opusa, ni jedan znanstve- Nada Grubišić (iz osobne arhive)