Nova Istra

232 Rodrigo URQUIOLA FLORES, La Paz (Bolivija) ISKRIVLJENO SJEĆANJE Smatra se da čovjek koji nešto čeka ne može raditi ništa drugo nego maštati i za- mišljati stvari dok vrijeme protječe. A čini se da ipak nije tako. Jer, može zamišljati ono što očekuje, zamišljati da ne čeka ništa, da se već jako dugo nije dogodilo ono što je očekivao. Može zamišljati da više nema potrebe da se išta zamišlja i u mraku, među sjenama, gledati neke pokrete. – Stigla si? – pita gospodin Teodoro Apaza sjenu koja se pomiče na krovu. U nje- noj se pozadini nalazi tijelo koje je pravi kao da je obasjana mjesečinom. Čini se da je ono izazvalo buku nalik onoj koju izaziva otopljeni cink kad ga se gazi potplatom cipele. – To si ti? Stigla si? Bio je to mačak. Ili mačak i mačka. A mačke ne govore. One se pare i vrište poput gladnih i neispavanih, napuštenih beba. I, premda gospodin Teodoro zna da su mačci ili mačak i mačka pravili sjenu i iza- zivali buku, izlazi iz kreveta. Želi biti siguran. Hladnoća ispod plahta gotovo je jed- naka onoj vani. Osjeća neodređenu bol u abdomenu i zamata vrat šalom. Prelazi ve- likom prostorijom koja je sve u jednom – spavaonica, kuhinja, blagovaonica, dnevna soba – i otvara vrata koja ujedno predstavljaju sva vrata. Pušta da ga snažan vjetar udari u lice. Osjeća nagon da ponovno izađe i krene do električnoga stupa koji rasipa slabu svjetlost po loše asfaltiranoj cesti. Ipak, radije ostaje unutra, miran. Čini se kao da je on produženje vrata. Čeka. Posljednji put kad je otišao do stupa, vidio je kako se udaljava neka ophodnja. Prokleti policijski sat. Već četiri noći nije mogao dobro spavati. Morao je samoga sebe primoravati da ne ode na praznu ulicu i potraži ono što neće doći. Za starca poput njega zatvor je beznačajna kazna zbog nepoštivanja policijskoga sata. Puno je gore čamiti u zatvoru bez nade u izlazak sljedećega dana u svitanje. Zatvor je beskonačna noć. Čuo je puno šuškanja o tome kako stoje stvari u zatvorima i kakvi su uvjeti u nji- ma. No, to su samo glasine jer na radiju i dalje neprestano puštaju narodnu glazbu. Teška su vremena tako da sve može biti točno, ali i netočno. No, on, gospodin Teo- Rodrigo Urquiola Flores, escritores.org