Nova Istra

214 UZ OBLJETNICE ZVANE ČRNJE I ČAKAVSKOGA SABORA Josip ŠIKLIĆ rodnom zavičaju preuzimaju brojne javne funkcije i dužnosti u gospodarskom, kul- turnom, obrazovnom i političkom životu. Istra se upravo tada počela brzo i značaj- no mijenjati, započinje njezin ubrzani procvat u raznim vidovima, življi i plodniji u odnosu na druge prostore, posebno u gospodarskome, turističkome području. Me- đutim, uz materijalni razvoj, razvitak kulturnih i znanstvenih djelatnosti nije pra- tio rast i potrebe društva. To je vrijeme kada nedostaje praktično ostvariv koncept u kulturi Istre i kada se pokušaj međuopćinske kulturne suradnje na razini fondo- va za unaprjeđivanje kulturnih djelatnosti i odgovarajućih kulturnih institucija od istarskoga značaja ne ostvaruje na zadovoljavajući način. Istarske općine u to su vri- jeme bile pravi kulturni feudi (ostatci toga stanja ponegdje se i ponekad osjećaju još i danas, op. ur. ), a subregionalne i regionalne kulturne institucije padaju isključivo na brigu i teret vlastitih općina. Na taj način institucionalna kultura, ne vidjevši druge izlaze, zadovoljava se životarenjem. Bila je to prilika za pokretanjem novih inicija- tiva u društvu, pa tako i u području kulture i znanosti, s ciljem da se prvenstveno u okvirima Istre suvremeni društveni život obogati kulturnim vrijednostima i inici- jativama šireg i trajnijeg domašaja. U prilog tim nastojanjima išla je okolnost da je upravo 1968. bila godina velikoga istarskog jubileja – 25. obljetnice donošenja pa- zinskih povijesnih odluka o sjedinjenju Istre s maticom domovinomHrvatskom. To je vrijeme kada se na svim razinama vlasti, sve do Sabora SR Hrvatske, posvećuje veća pozornost uspjesima, ali i specifičnim problemima Istre, a mnogobrojni nosite- lji političkoga, društvenoga, gospodarskoga i kulturnoga života preuzimaju zadatke i obveze s jednim ciljem: doprinijeti otklanjanju teškoća koje su stajale na putu dalj- njemu razvoju Istre. U takvom se ozračju i mogla uspješno definirati i započeti akcija proboja tunela kroz Učku, obnova Motovuna, izgradnja Spomen-doma sjedinjenja i slobode u Pazinu itd., kao značajnih projekata ne samo u financijskom smislu, već prije svega s velikom društvenom i gospodarskom ulogom. U takvim okolnostima Zvane Črnja, književnik, kulturolog i publicist, vrativši se (1967.) s bogatim iskustvom urednika i kulturnog djelatnika te s neospornim ugle- dom i autoritetom istarskog i hrvatskog intelektualca iz Zagreba u Rijeku, započeo je s koncipiranjem razgranatog, svestranog i duboko zasnovanog kulturnog progra- ma, koji bi za istarsko-primorsko-čakavsko područje, ako to područje promatramo sa stajališta svehrvatske kulturne, duhovne i političke integracije i sinteze, trebao imati ne samo obnoviteljsko i preporodno, nego i svojevrsno prevratničko značenje. II. Zvane Črnja (Črnjeni kraj Žminja, 8. listopada 1920. – Zagreb, 26. veljače 1991.), započeo je školovanje u Žminju, gdje je završio talijansku osnovnu školu kao Gio-