Nova Istra

203 Davor MANDIĆ UZ OBLJETNICE ZVANE ČRNJE I ČAKAVSKOGA SABORA (...)“. Zadaća istarskih emigranata je zastupati težnje istarskoga naroda, tražiti po- dršku i veze, podržavati vezu između hrvatskog naroda u Istri i cjelokupne vlastite nacionalne zajednice, stvoriti ozračje kojim će se poboljšati postojeće prilike u Istri te da povezanost, zaključit će Črnja, može imati „(...) presudan utjecaj na budućnost našeg naroda i naše zemlje, jer je naš elemenat u Istri osuđen na propast ukoliko se nađe odvojen od naše općenarodne politike i našeg narodnog debla (...)“ 38 . Novonastale političke okolnosti približavanjem Beograda i Rima, posjeti mini- stra vanjskih poslova Italije grofa Ciana Beogradu, potpisivanje sporazuma o trgovi- ni, sporazuma o manjinama, a kasnije i posjet jugoslavenskog ministra vanjskih po- slova Cincar-Markovića Italiji i službeni posjet kneza Namjesnika i kneginje Olge Italiji, primorali su vodstvo najveće udruge istarskih emigranata, one zagrebačke, da na godišnjoj skupštini 19. ožujka 1939. 39 , i to na inicijativu saveznog vodstva, pro- mijeni ime udruge u Potporno i prosvjetno društvo Istra , što će samo mjesec dana kasnije, 19. travnja 1939., učiniti i društvo Istra u Osijeku te prihvatiti sve zaključke zagrebačke udruge, a najbitnije: da su istarski Hrvati i Slovenci iz ostalih krajeva pod Italijom tek dio hrvatskoga odnosno slovenskoga naroda i da oni kao predstavnici jednoga dijela hrvatskog naroda smatraju kako je njihovo mjesto u redovima hrvat- skoga naroda. Oportunistički, osječka udruga istarskih emigranata ipak izostavlja zaključak kojim se traži da „(...) predstavništvo emigracije u državi (vodstvo Saveza) mora tražiti veze i solidarnost sa svima onim narodnim manjinama u svijetu koje vode oslobodilačke pokrete i borbe na demokratskoj bazi (...)“ 40 . 38 Isto, str. 16, stupac 1., 2. i 3. 39 XVII. glavnu skupštinu društva Istra u Zagrebu sazvali su, temeljem zaključka sjednice Uprav- nog odbora od 2. ožujka i članka 22. Društvenih pravila, predsjednik Dinko Brumnić i tajnik Slavko Božić. 40 Zaključke odnosno konstatacije u izvještaju sa zagrebačke Godišnje skupštine objavilo je glasilo emigracije Istra u br. 12 od 24. ožujka 1939. na str. 4. Valja istaknuti da je u razradi posljednje tvrdnje zaključeno:„a) (...) da je krajnje vrijeme da se stvore politički uslovi za okupljanje svih pozitivnih snaga na izvršenju toga programa (...) i b) (...) da je svako odstupanje (...) u suprot- nosti sa interesima naše braće u Italiji i u suprotnosti sa interesima širokih emigrantskih masa u Jugoslaviji (...)“. Udruga u Slavonskom Brodu također mijenja naziv kao i ona u Osijeku. Na skupštini je nov jednogodišnji mandat u Zagrebu potvrđen predsjedniku Dinku Brumniću. U Slavonskom Brodu za predsjednika je potvrđen Viktor Benazić, za potpredsjednika Martin Ive- ša, za tajnika Mijo Kos, blagajnika Alojz Dajčić, dok su za članove Uprave izabrani: Zvonimir Čop, Makso Juršić, Rudolf Francetić, a kao zamjenici: Ivan Kos, Dušan Defar i Franjo Udovičić. U Nadzorni odbor ušli su: Mirko Luin, Antun Defar i Celestin Stefanić. Dana 16. travnja i osječka udruga mijenja ime te bira novo vodstvo. U Osijeku je u nedjelju, 15. listopada 1939. održana izvanredna godišnja skupština društva Istra koja je potvrdila odluku o promjeni naziva udruge u Hrvatsko prosvjetno i potporno društvo Istra i izabralo novo vodstvo koje su činili: dr. Martin Klunić, predsjednik (sudac Okružnog suda), Antun Čehić, potpredsjednik (upravitelj