Nova Istra

191 Davor MANDIĆ UZ OBLJETNICE ZVANE ČRNJE I ČAKAVSKOGA SABORA Sekcije imalo s rukovodstvom i članovima KPH Radom Končarom, Otokarom Ker- šovanijem, FranjomDebeucom, MošomAlbaharijem (iako nema potvrde u arhivskoj građi, osim naznake u memoaristici), gotovo sa sigurnošću se može zaključiti da je u vodstvu KPH postojalo saznanje o osnivanju Istarske revolucionarne organizacije, što najbolje potvrđuje dopisivanje koje je vođeno tijekom proljeća 1942. godine između CK KPH i Mjesnog komiteta KPH Sušak odnosno KK KPHKastav. U lipnju 1938., uime istarske emigrantske omladine, Črnja piše pozdravno pismo Svjetskom omladinskom kongresu. Naime, na savjetovanju istarske omladine, odr- žanom u Zagrebu 5. i 6. lipnja 1938., izabrano je povjerenstvo čiji je zadatak bio iza- brati, odnosno predložiti i stvoriti uvjete za odlazak jednog člana istarske omladinske organizacije na Drugi svjetski omladinski kongres koji se trebao održati u SAD-u, u Wasar Coledgeu nedaleko od New Yorka, od 16. do 23. kolovoza 1938. U odbor su izabrani Dragutin Franković, Skender Kulenović, Eugen Pusić, Josip Šaban, Milan Šugelj... Črnja je izabran za tajnika, a Dušan Tumpić (prema osobnom svjedočanstvu) za predsjednika odbora. Stvaranje financijskih uvjeta za odlazak, dogovor i izbor te pripremu odlaska jednog člana organizacije spriječio je predsjednik emigrantske or- ganizacije dr. Ivan Marija Čok. Nakon zabrane odlaska, Odbor dobiva novi zadatak: napisati pozdravno pismo. Prema Tumpićevu svjedočanstvu, kako je Odborom za organizaciju Svjetskog omladinskog kongresa za Jugoslaviju rukovodio Ivo Lola Ri- bar, a članovi su bili omladinci antifašističkog usmjerenja, pozdravno pismo trebalo je sadržavati liniju borbe protiv fašizma i rata, za slobodu i mir. U nazočnosti Tumpića, Črnja jedne „vedre zvjezdane lipanjske noći“ godine 1938., na livadi nedaleko od Ti- jana, piše tekst pozdravnog pisma. Duboko ukorijenjen u Istri, dolazeći iz središnje, ruralne Istre, uvjeren da u Julijskoj krajini, u Istri, većinsko stanovništvo čine seljaci, Hrvati i Slovenci, u tekstu„zaboravlja“ na antifašističko hrvatsko, slovensko i talijan- sko radništvo, što izaziva reakciju i primjedbe Istrana, članova KPH, Ive Blažine, An- tuna Cilige Tonina i Antuna Dobrile, kao i članova SKOJ-a Branka Semelića 13 i Da- 13 Branko Semelić rođen je 29. prosinca 1919. u Premanturi (Pula). Otac Božo i majka Luca emi- grirali iz Istre 1920. i nastanjuju se u Zagrebu. Osnovnu školu i klasičnu gimnaziju Branko završava u Zagrebu gdje 1938. upisuje Visoku komercijalnu školu, a godinu kasnije napušta studij i upisuje Tehnički fakultet. Predvodnik je zagovaranja kadrovskih promjena u zagrebač- komAkademskom zboru i ulaska u nj organiziranih članova SKOJ-a, a na semestarskoj Izbornoj godišnjoj skupštini izabran u novo vodstvo. Dana 5. siječnja 1939. u novo vodstvo izabrani su: za predsjednika – Slavko Božić, potpredsjednik Slavko Dodić, prvi tajnik Ante Nemarnik, drugi tajnik Branko Semelić, prvi blagajnik Ranko Licul, drugi blagajnik Ante Ritoša, knjižničar Ljubo Mrakovčić i odbornik Fumica Fedel; u Nadzorni odbor: Ante Posedel, Rude Udović i Anka Antolović. Ilegalno djeluje među studentima i razvija odlučnu borbu protiv raznih negativnih pojava unutar Akademskog zbora. Uhićen je u siječnju 1941. u Sevnici u pokušaju prebacivanja ilegalnog biltena Naša borba u Sloveniju. U zatvoru je do travnja 1941. kada se vraća u Zagreb,