Nova Istra

158 Sanja KNEŽEVIĆ, Zadar MISTIKA KRIŽA U PJESNIŠTVU ZVANE ČRNJE Gledajući iz perspektive istodobno avangardnih ideja i socijalne osjetljivosti u kontekstu hrvatske međuratne književnosti, Črnjino bi se pjesništvo moglo usporediti s naoko dva neusporediva pjesnika – Nikolom Šopom, njegovom zabrinutošću za svijet na koji želi „dovesti“ Krista među siromašne i druš- tveno izgnane, te Miroslavom Krležom i njegovom buntovnom, ne miru- jućom potrebom za obnovom svijeta. Držimo u tom kontekstu da Črnjino čakavsko pjesništvo u opusu povijesti hrvatske književnosti treba zauzimati kulturološku poziciju sukladno Krležinim kajkavskim Baladama Petrice Kerempuha . Materinski jezik naroda, jezik iskona, za kojim ova dvojica književnika posežu, daje zvukovnom obilježenošću dodanu vrijednost i se- mantičkim slojevima njihova pjeva. Zar bi doista Krležin Petrica Kerempuh imao toliku pjesničku snagu na književnom standardu? Jednako vrijedi i za Črnjinu čakavsku poeziju. Međutim, promatrajući njihovu poziciju iz perspektive avangardnih ideja – pisanje na dijalektu izvan neosimbolističkih formi i ljepote pejzažnih slika, zapravo je bio i jedan od oblika književnoga bunta, odnosno književna „pljuska“ kulturi, što će reći suprotstavljanje jezi- ka po prirodi jeziku po dogovoru. Pretpostavljanje organskog života kulturi, ujedinjuje se, dakle, kod ovog tipa književnika i na formalnoj i na tematskoj razini... „Utjelovljenje Logosa dovršava se na križu.“ J. Moltmann Međuratno razdoblje, kada se prvim književnim radovima Zvane Črnja počinje po- javljivati u hrvatskoj književnosti, na društvenoj, političkoj, kulturnoj i umjetničkoj razini držimo iznimno izazovnim. Već i u hrvatskoj povijesti književnosti odrednica toga razdoblja kao„razdoblja između dva rata“ zadaje mu konotaciju težine i zebnje. Stvarna socijalna bijeda, politička neravnopravnost kao i pojava totalitarizama po- takli su među intelektualcima bunt, poriv za djelovanjem u ispravljanju nepravdi, u zaštiti siromašnih i obespravljenih te, u prirodnom slijedu, ojačali lijevu političku poziciju. U povijesti književnosti ovo je razdoblje najvećim dijelom obilježila stil- ska formacija sintetičkoga realizma, koja se već i u tim godinama, a osobito tijekom