Nova Istra

137 Mirko ĆURIĆ UZ OBLJETNICE ZVANE ČRNJE I ČAKAVSKOGA SABORA na Školjiću, u Krku i Glavotoku od 1883. do 1888. Nakon 1888. postaje vijećnik­ om, a potom prokuratorom Reda u Rimu, od 1897. do 1903. Nakon povratka u domovinu, provincijalom je u Zadru od 1904. do 1907. U Zadru je umro 9. trav- nja 1925. Najvažnija djela su mu: Hrvatski bogoslužbenik ili sbirka jutrnjâ i večernjâ glavnih svetkovina preko godišta i obrednih molitava i raznih pjesama koje se običavaju po hrvatskih župah u Dalmaciji i susjednih zemljah , Zadar, 1882., 2 1893.; Poraba gla- golice kod redovnika III. reda sv. Franje po Dalmaciji, Istri i Kvarneru , Zadar, 1887.; La questione di S. Girolamo dei Schiavoni in Roma in faccia alla storia e al diritto, ed il Breve di s. s. Leone XIII „Slavorum gentem“ , Roma, 2 1901.; Povjestne crte o samo- stanskom III Redu sv. O. Franje po Dalmaciji, Kvarneru i Istri i poraba glagolice u istoj redodržavi , Zadar, 1910. Njegova biografija iznimno je bogata i zanimljiva te je ostavio traga „od Kotora do Kopra“, vršeći mnoge dužnosti unutar sustava Reda, propovijedajući, pišući i objav- ljujući više knjiga. U svome djelu o povijesti Provincije i uporabi glagoljice fra Ivan- čić bilježi da su fratri trećoreci glagoljicu rabili od svoga početka u 13. stoljeću te da je glagoljica bila njihov znak prepoznatljivosti.„Ključan razlog mnogih naslova koji potvrđuju trećoredsko glagoljaštvo proizlazi prvenstveno iz uporabe staroslavenskog jezika u bogoslužju i uporabe glagoljskih bogoslužnih knjiga. Pravo i povlastica tre- ćoredaca da slave bogoslužje na staroslavenskom, koja je, prema Ivančiću, bila ključ- na kroz čitavu povijest Provincije, više je puta bila ugrožavana. Konačnu potvrdu – u smislu službenog pisanog priznanja nemamo ili je izgubljena – ali postoji višesto- ljetna tradicija koja glagoljaštvo veže uz trećorece.“ (Ibid.) Upravo su glagoljica, glagoljaštvo te sveti Ćiril i Metod povezali fra Stjepana Ma- riju Ivančića i Josipa Jurja Strossmayera, đakovačkog ili bosanskog i srijemskoga bi- skupa, najvećeg mecenu u povijesti hrvatske kulture, za kojeg je Matoš tvrdio da je dao Hrvatima više nego obitelj Medici Italiji. Ivančića možemo smatrati pripadni- kom Strossmayerovih kulturnih krugova 1 : svehrvatskog i sveslavensko-ekumenskog. Jedno od glavnih obilježja djelovanja unutar tih krugova bilo je javno iskazivanje lo- jalnosti i podrške Strossmayeru. 2 Sve to najčešće se iskazivalo prigodnim pjesma- 1 Više o Strossmayerovim kulturnim krugovima u: Mirko Ćurić:„Josip Lovretić kao pripadnik Strossmayerova kulturnoga kruga“, u: Josip Lovretić (1865. – 1948.), Jedno stoljeće poslije , Otok: Grad Otok, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – Područni centar Vukovar, Centar za znan- stveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Vinkovcima, Gradski muzej Vinkovci i Đakovačko-osječka nadbiskupija, 2017. 2 Pripadnost Strossmayerovu kulturnome krugu nije nužno bila trajna pozicija. Dosta je suradnika koji su Strossmayeru okretali leđa ili mu postajali protivnicima. Znakovit je primjer Isidora Krš- njavoga, koji je sa Strossmayerom dijelio zajedničke vrijednosti, kojega je Strossmayer pomagao,