Nova Istra

122 Tomislav Marijan BILOSNIĆ, Zadar BIELI ČRNJA NA KRVAVE ZEMLJE Kad kažem Črnja, u gaju crnike čujem miris mirte, smilja i kadulje. Kad kažem Črnja, vidim pastira, vinogradara, maslinara i ribara, čovjeka koji dolazi iz kamenoloma. Istarskoga Radovana za rasplamsalim ognjištem u kažunu... Strast je tajna svake umjetnosti, tajni smisao poezije. Magija riječi povezana je s taj- nom zemlje, čudom njezina obnavljanja. Riječ je prije nas. Zemlja je prije nas. Poezija je prije nas. Zemlja, kamen, biljka, sve ono što vidimo u zavičaju, starije je ne samo od svega što je čovjek stvorio, već i od njega sama. Pa ipak, mi smo tu oduvijek u zavičaju, na svakoj stazi, i onoj na koju nismo ni kročili.„Va bisagah noseć libar“, Čovjek je stalan, a jednom se rodi i jednom umre. Prošlo je sto godina, a istarske pute obrubljuju isti gusti redovi maslina obasja- ni istim suncem. Črljena zemlja je i dalje masna od ulja i slana od suza („ubraz od pretolikeh suz slan“). Bijela zemlja boje je jezika i slike krvi. Bieli Črnja na črljene, krvave zemlje. A pod svakim slojem zemlje Histri, i Liburni. Hrvati.„Črne škuornji imie / i pas od biele koži“. Na svakom kamenu glagoljica, ČA – „popi stari i poete / spomenik so vieli zdigli“. Povijest je povezana kao loze terana, a teran „trd kako žminjska grota, / ma bolji, / bolji je od ljubavi, od sunca i života“. Uljanice u ruka- ma Svetih Tijela u Vodnjanu svijetle i danas pouzdano. Sve je isto, a oblici drukčiji. Ovo što kažemo slika je koju vidimo. Riječi imenuju slike, zato je slika cijela pje- sma. A pjesma je vlastita i konačna stvaralačka mjera jednoga jezika, jednoga naro- da. („Di ste coprnjaki / da mužiku platin! / Onu rado slušan / z hrvackog orsaga“). Žminjski govor najstariji je hrvatski govorni sloj u Istri. Zoranićevski i marulićevski! Hvala Črnji: nalazi se na listi UNESCO-ovih zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara. Jezik čvrst kao kamen, lijep kao žminjski rićin . Žminj se nalazi u središtu Istre i svi putovi u Istru vode u Žminj. To je slika Istre, a njezin tvorac je pjesnik, onaj koji oblikuje jezik. Jezik koji je magija, neprevodiv, kao i sve što od srca i pameti dolazi. Jezik koji bi se mogao prikazati kao slika bije- loga platna na kojemu se nalaze cvrčci i mravi. Jezik koji sliči čovjeku koji na njemu umije šutjeti, pjesniku, Črnji, vremenu koje teče,„Dičnemu Marulu“: „Ta proklet i