Nova Istra

120 UZ OBLJETNICE ZVANE ČRNJE I ČAKAVSKOGA SABORA Boris Domagoj BILETIĆ kao iz Črnjina vremena, po 6 knjiga godišnje, ali ipak izlazi sukladno današnjim naj- prije financijskim prilikama i mogućnostima. Posebna bi tema bila odnos politike prema ČS-u i obratno, tj. kako se ČS držao i održao tijekom svih mijena, pa i onih najoštrijih političkih, u vremenima promjene društveno-političkog uređenja, sustavâ, konačno nastanka hrvatske države unatrag tri desetljeća... Taj svežanj ili svota tema, ovdje kao tek „nabacano“, samo relativizira još uvijek povremeno žive, znači neugasle tvrdnje i ad hoc suzdržane, oprezne izjave o tomu kako Sabor možda ipak nije (bio) „istarska Matica hrvatska“, osobito u vrije- me Matičine zabrane i progona matičara nakon Hrvatskoga proljeća . Ja baš smatram suprotno. Zavičajnom fenomenu uvijek je u Črnje komplementarno suzavičajno, jer pišući i djelujući, on je uvijek imao na umu bližnjega, susjeda, drugoga jezika i kulture (u nas ovdje slovenske i talijanske), ali sa svojim čvrstim JA i neosporivim argumenti- ma o tome sebstvu. Žminj, Čakavska kuća, 7. studenoga 2020. Slijeva nadesno: Mi. Ćurić, B. D. Biletić, J. Šiklić, T. Milohanić, T. M. Bilosnić, S. Knežević, Ma. Ćurić, N. Galant, I. P. Gortan – Carlin i M. Višković. (Snimila: Marica Ćurić)