Nova Istra

92 PRILOZI O ZAVIČAJU Elvis ORBANIĆ ji u selu i široj okolici bila je nabavka vršilice 1937. godine. Njome je obilazio brojna sela, od Medulina do Gračišća, i stekao mnoga poznanstva. Premda poslom veoma zauzet, redovito je nalazio vremena za molitvu kao i za post. U vrijeme Druge svjetske vojne, kao kapelan Vodnjana, u Juršiće je, a često i u Sv. Mariju od tri kunfina, misu dolazio služiti don Rodolfo Toncetich. Taj je okre- tan svećenik, vrlo marljiv pastoralac, ostavio vrijedne uspomene napisane 1990-ih godina, koje je prije desetak godina za tisak priredio preč. Marijan Jelenić. U zapi- sima se don Toncetich dotaknuo i Antuna Milovana, i to riječima: Otac sadašnjega porečko-pulskoga biskupa, koji ima još dva brata svećenika, bio je za vrijeme rata uhi- ćen od partizana i nikad se nije saznalo gdje je pokopan. Ubijen je, jer je bio svet čovjek. Poznavao sam ga, jer je dolazio na misu u malu crkvu Sv. Marije trih kunfini, gdje mi je ministrirao . Premda vrlo kratko, to je jedno od rijetkih pisanih, a time i posebno vrijednih svjedočanstava. Antun Milovan kao već zreo čovjek u svojim tridestima, u skladu s vlastitom sa- vješću i svjetonazorom, nije do kraja mogao biti članom partizanskog pokreta – ali pomagao je partizane koliko je mogao jer je bio uvjereni antifašist. Kad su mu ponu- dili da bude seoski odbornik, to je odbio jer kao aktivan vjernik nije želio surađivati s onima koji su prihvatili komunističku ideologiju. U tome autor Krajina vidi temeljni razlog njegove tragične životne sudbine. Europa ratnih godina bila je prepuna događaja zla, duboke tuge i očaja. Takvome stanju suprotstavljalo se mnoštvo duhova različitog političkog spektra. Krajina do- nosi primjer jednoga stradavanja u Njemačkoj siječnja 1945. godine kada je na smrt osuđen isusovac Alfred Delp, vršnjak Antuna Milovana. Ovaj se neustrašivo i otvo- reno suprotstavljao nacističkome režimu i bio članom Kreisauer Kreisa , heterogene skupine intelektualaca, protivnika Hitlerove politike, što je bilo razlogom njegova zatvaranja i smaknuća. Dramatičan je u ovoj knjizi razmjerno detaljan opis Antunova uhićenja i pogu- bljenja 22. ožujka 1945. godine. Izdvojit ću samo Antunove posljednje riječi. Naime, prema usmenom svjedočanstvu očevica, držeći krunicu u rukama, rekao je: Umirem nevin za svoj narod i za svoju vjeru . Toj se, kako navodi Grah, koljačkoj družini zaci- jelo žurilo, pa su iste noći ovu nevinu žrtvu bacili u neku, do danas nepoznatu,„foj- bu“/jamu. Posebna je cjelina ove knjige Obiteljsko stablo obitelji Milovan gdje su navedena sva imena i godine života djece Antuna Milovana i Marije Štoković. Slijedi kraća biografija biskupa Ivan Milovana, jednoga od petoro Antunove dje- ce, te opsežan razgovor s njim i s rodbinom, koji je dijelom prepričan i umješno pro- komentiran služeći se nanovo i opravdano pisanim radovima mons. Graha, tumača ratne i ranoporatne istarske nemile zbilje. Iz ovoga poglavlja saznajemo kako je ne-