Nova Istra

77 MIRNA KNJIGA Antun MILOVAN: Doma , Čakavski sabor, Žminj, 2019., 64 str. Antun Milovan (1954.) spada u one autore, prije svega pjesnike, koje shvaćamo oz- biljno. Olako i ovlaš ne pristaje uz njegov habitus, ni kada pomno bira samo vrsne pjesnike, kako je to učinio u antologiji Zlatnoj liri čakavskoj , ni kada sam stvara. Ola- ko i ovlaš jednostavno ne ide uz njegovu poeziju. Milovanove dosadašnje zbirke pjesama vanjskim su odrednicama mahom sve jed- nostavne knjige, nenametljivog, ali upravo zato upečatljivog dizajna. Ni opsegom nisu velike, ali će nas zato pjesme u njima osvojiti odmjerenošću stiha, mirnoćom i ljepotom, i mudrošću koja ih nekako obavija. U rukoveti se pjesama Doma ime, čini mi se, više odnosi na onaj osjećaj – tu se osjećam dobro, tu sam svoj, tu sam ja ja, tu sam doma, nego što bi se ime vezalo uz motive pjesama. Uvjetno rečeno pjesama jer se ovdje radi o lirskoj prozi i to – čakav- skoj. One na sebi svojstven način spajaju osobine pjesme i proze, nisu složene u stih, nego su pisane u formi kratkih crtica; likovi, ako ih ima, više su simboli nego stvarni likovi. I ove su čakavske lirske proze, najavljene u posljednjoj zbirci Bandire na vitru , smještene u bezvremenski krajolik nadomak mora. Zanimljivo je to prisustvo mora u mnogim njegovim pjesmama, ponekad samo misao poleti prema moru ... kako vitar u friško proliće poli mora, daleko pasivaju barke z bilima šijarpami kako divojčine po ten modren putu , ili ... kroz ritku bošku se je vidilo more i brode , ili na drugome mjestu ... zgor kažuni proti moru , ponekad ga koristi kao Nada GALANT