Nova Istra

48 FAŠIZAM PRIJE FAŠIZMA – I DANAŠNJE STANJE Stipan TROGRLIĆ ti, zamolio Joakima (Aćima) Pilata, župnika u Trvižu, da s hodočasnicima iz svoje župe porazbacani namještaj i slova s ulice unesu u tiskaru, što su ovi rado učinili. Tako je spašen dio strojeva i slova. Kasnije su i strojevi i slova poslani na popravak u Beč, a kad su popravljeni, prodani su katoličkome tiskovnom društvu u Gorici. 25 Prije napada na tiskaru, Milanović je uspio spasiti cjelokupnu nakladu molitvenika K mladosti vječnoj , tiskanog nešto prije provale u tiskaru u 3.000 primjeraka, a kojeg su sastavili on i barbanski župnik Jakov Cecinović. Molitvenike je najprije sklonio kod obitelji Sloković, koja je stanovala prekoputa tiskare, da bi ih potom prebacio k sebi u Kringu. Svih 3.000 primjeraka molitvenika brzo je prodano što je „Tiskovnom društvu“ donijelo zaradu od 9.000 lira, prihod značajan za daljnje djelovanje Druš- tva. 26 Napokon, u trenucima kad potiskivanje hrvatskoga identiteta na kulturno- prosvjetnome i jezično-liturgijskome planu postaje sve snažniji, molitvenik je uz vjer- sko imao i identitetsko-nacionalno značenje. U preporuci vjernicima da nabave moli- tvenik, uz umjetnički izgled i bogate upute, navodi se lijep, čist jezik kojim je pisan. 27 Zaključak Talijanska vojno-okupacijska vlast u Istri za vrijeme dvogodišnjega „mandata“ (od studenoga 1918. do studenoga 1920.) svojim je prvenstvenim zadatkom smatrala potiskivanje „slavenske“ (hrvatske i slovenske) nazočnosti u Istri. S tim ciljem podu- zimane su posebne mjere prema hrvatskim institucijama (školama, narodnim domo- vima, čitaonicama, sokolskim udruženjima, kulturno-prosvjetnim institucijama...) kao nositeljima i braniteljima hrvatskoga identiteta. Blaži oblik represije bilo je nji- hovo zatvaranje i pretvaranje u talijanske institucije, dok je onaj radikalniji uključivao njihovo uništavanje. Godine 1920. mnoge od njih nestale su u plamenu koji su pod- metnuli fašistički zelanti, uz mirno promatranje ili čak podršku organa vojne vlasti. Jedna od brojnih hrvatskih institucija koja se našla na udaru fašističkoga terora bila je tiskara „Tiskovnoga društva u Pazinu“ u kojoj je po svršetku rata, nakon pet godi- na prekida, ponovno počeo izlaziti Pučki prijatelj , list na vjerskom planu jasne kato- ličke, a na političkome projugoslavenske orijentacije. Upravo je politička pozicija lista u talijanskim vojnim i političkim krugovima doživljavana i tumačena kao borbeno protutalijanska. Bio je to dovoljan razlog za napad i uništavanje tiskare – sve da se onemogući tiskanje projugoslavenskog Pučkoga prijatelja . središte kršćanstva bio cilj i simbol brojnih hodočašća sve do danas. Od Roma nastala je riječ romarius u značenju hodočasnika. 25 B. MILANOVIĆ, Moje uspomene , nav. dj . , str. 35-36.; ISTI, Knjiga 1/1992 ., nav. dj., str. 87. 26 B. MILANOVIĆ, Knjiga 1/1992. , nav. dj., str. 117.; ISTI, Moje uspomene , nav. dj., str. 41. 27 Pučki prijatelj , br. 4, Trst, 27. I. 1921., str. 4.