Nova Istra

277 Marina NEGOTIĆ KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Gospodinovljevo dežurstvo Premda je zaista izazovno sažeti knjigu ovakve vrijednosti u tek nekoliko riječi, mora se reći barem ono što je neupitno: Fizika tuge pametno je, provokativno i za- bavno štivo o tuzi, knjiga koja izaziva i ganuće i smijeh i dubinsko suosjećanje sa ci- jelim svijetom. Potkraj romana protagonist (ili Gospodinov?) postavlja pitanje po- stojimo li ako nas nitko ne promatra, zatim povlači usporedbu s kvantnom fizikom i kvantnom juhom zaključujući: Netko mora neprestano misliti i promatrati svijet, kako bi ga bilo. Ili misliti i promatrati onoga koji misli i promatra svijet... Komplicirana stvar. Mogu li preuzeti ovo danonoćno dežurstvo? I konačno, odgovaramo na njegovo pitanje i sažeto pitanje iz naslova ove kritike – može, i on to jest, Gospodinov je uistinu strastveni kolekcionar priča, sakupljač kratkih kronika, otkupljivač sjećanja, koji zna da je najvrjednije što može ostaviti – priča. Ponekad dok piše osjeća se poput tog puža golaća koji puzi u nepoznatom smjeru i ostavlja za sobom trag od riječi. Teško da će se ikada vratiti njime, ali taj put, makar on sâm to ne želi, mogao bi se ispostaviti kao ljekovit za nečiji čir . Fizika tuge bit će, uvjeravam vas, ljekovita za svakoga tko je primi u ruke. Marina Negotić, Zagreb