Nova Istra

265 Franjo NAGULOV KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. u kontekstu rukopisno postojane dvojine rezultira gubitkom euforije. Domišljata metaforička rješenja, posezanjem za pojmovima iz prirode na tragu vitalnoga dijela suvremene hrvatske pjesničke prakse, nalazimo u tekstu Četrdeset tri pri čemu pri- mjer koji ističem jamačno predstavlja jedan od estetskih vrhunaca rukopisa: Iz vlaž- nog poljupca izlijeće morska iglica. Nekoliko me puta snažno ubada. Oštećuje krvne žile. Ne štedi ni vitalne organe. Dublje posjekotine istog trena postaju dom crvene moruzgve i smeđe vlasulje. Iz otvorenih rana nastat će koraljni grebeni i otoci . Potom slijedi doista strahovit tiskarski propust (teško je povjerovati kako je posrijedi kakva autorska in- tervencija koja bi utoliko bila stilski neopravdanom): naime, nakon teksta Četrdeset četiri ponavljaju se tekstovi od Trideset četiri do Četrdeset četiri . Taj propust, nažalost, ozbiljno narušava ukupan dojam po svršetku čitanja rukopisa. Tekst Četrdeset osam jedan je od kraćih zapisa pritom značajnijega kvalitativnog dosega kojim je, iz su- bjektove pozicije, gnoseološki razmotreno prije i poslije , a čemu dopisujemo završni tekst ( Pedeset jedan ) programatskoga karaktera. Netko će čitanjem ovoga osvrta možda doći do zaključka kako je Grozdićeva Utroba zapravo slabo, neuvjerljivo ostvarenje kojemu ne treba posvetiti posebnu po- zornost. Tomu, međutim, nije tako. Rukopis ima određene slabosti (koje su ovdje mahom navedene), ali obiluje kvalitetama koje ga preporučuju kao pažljiva čitanja vrijedan naslov objavljen 2019. godine (koja, usput rečeno, čini mi se nije bila upe- čatljiva kao 2018.). Valja napomenuti da je Grozdić jedan od redovitijih sudionika tribine Jutro poe- zije čiji su pojedini autori do sada recepcijski usvojeniji no što je on sâm. Nepošteno, rekao bih, s obzirom na to da je ovaj naslov najbolje što mi se iz navedenoga kruga posljednjih godina našlo u rukama. Ovime ujedno korigiram i samoga sebe, nadasve diletantsku blagonaklonost koju sam si u odnosu na pojedine autore dopustio (pose- bice mislim na zbirku poezije Grizem Barbare Baždarić, koja je kvalitativno kudika- mo slabija od Grozdićeva naslova). Netko će u toj korekciji vidjeti zločestoću, a net- ko, nadam se, i spremnost potpisnika ovih redaka priznati pogrešku te ju korigirati, poglavito ukoliko uzmemo u obzir strogoću pristupa prema novitetima poput onih Čolakhodžića i Vidaićeve, koji su možda ponešto slabiji u odnosu na ono što su rani- je objavili, ali što je i dalje ponajboljim unutar ovdašnje suvremene pjesničke prakse. Franjo Nagulov, Vinkovci