Nova Istra

263 Franjo NAGULOV KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Rukopis nije podijeljen u cjeline te broji pedeset pjesmoproznih zapisa naslovlje- nih slovima pisanim brojkama (od teksta naslovljenoga Jedan do teksta naslovljeno- ga Pedeset jedan ), a otvoren je citatom švedskoga nobelovca Tomasa Tranströmera ( Madrigal iz knjige Za žive i mrtve , 1989.). Već prvi tekst ( Jedan ) daje naznačiti neke od temeljnih osobina Grozdićeva pisma, posebice intimizaciju u službi dosljedne provedbe ironijskoga odmaka (kao i ironijski odmak u službi intimizacije) te pro- gresivnu prohodnost teksta pospješenu razmjerno šturom deskripcijom, povreme- nim ludičkim nabrajanjima te gdjegdje visokoekspresivnom poredbom; na otvaranju idućega teksta primjetno je i posezanje za vulgarizmima (koji će se, srećom posve umjereno, pojavljivati kroz čitav rukopis). Ironijski odmak u tekstu Četiri u službi je naglašenijega društvenog angažmana, pismovne dekonstrukcije morala na zasa- dama licemjerja: Na radiju domoljubna pjesma glazbenika koji je rat proveo u Njemač- koj. Sjetih se Célinea. Kaže da junačko pjesništvo neodoljivo ovladava onima koji ne idu u rat, a još više onima koje rat uvelike obogaćuje. Konobar pojačava hit. Kao da je znao o čemu razmišljam . Preuzetnosti lišena povremena brbljavost pjesničkoga jezika po- vremeno rezultira osobito efektnim završnicama kao u tekstu Pet ; ističem: Oprostite, ako nije problem… ponovi glasnije konobar. Sad sam ja nadrkan. Pitam gdje žuri. Kraj je smjene, veli, mora napraviti obračun. A i cura ga čeka. Prstom pokazuje djevojku sa šiltericom. Ona zamišljeno stoji na ulazu lokala i puši . U tekstu Devet provedena je rodna transpozicija subjekta; rukopisno je polazišni subjekt sada primateljem subjektičine poruke – subjektičin je iskaz, pak, ispovjedno obojen, ujedno optužiteljski i pokajnički, uz naročito upečatljive trenutke središnjice teksta. Efekt začudnosti, postignut kombinacijom jezika larpurlartističke osjetljivo- sti te uličarske sintakse, primjećujemo u tekstovima Deset i Jedanaest . Roklicerovsko koketiranje s patetikom u službi hiperbole te ironijskoga odmaka začinjenoga lek- sičko-sintaktičkim prevratom nalazimo u tekstu Trinaest dok je u tekstu Četrnaest odmak realiziran primijenjenim leksičkim trendizmima ( hendlam , hejteri , lajkanje , hejtanje ) koji su, pak, stilski bezrazložno stavljeni u kurziv čime, u danome slučaju, ironijski sloj gubi na uvjerljivosti. Tekst Osamnaest komentar je egzistencijalne ostva- rivosti dvojine putem kompromisa: Kako bih te zadržao, napravio sam tvoj odljev od nehrđajućih viškova sebe. Malo ih je, ali sam uspio. Ti si ja. Sve ostalo, sve suvišno i teško odbacio sam usput. Ispočetka su to bile sitnice. Riječi obojene ljutnjom, stare ploče, cipele i poderane traperice . Osim toga što ukazuje na povremeno problematično pozicio- niranje pomoćnoga glagola biti u rečenici, navedeni primjer možda je i suviše jakom aluzijom na Alkemiju slova Arthura Rimbauda za koju, međutim, nisam siguran da je bila dijelom autorske strategije. Odbačene pjesme kao odbačene jedinice mozai- ka ličnosti (čija je mogućnost reintegracije izvjesnom) semantičkom su okosnicom teksta Devetnaest . Neonaturalistički zapis naslovljen Dvadeset , pak, jedan je od emo-