Nova Istra

250 KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Franjo NAGULOV oduševljenje gotovo nestvarno briljantnom prvom zbirkom ubrzo je preraslo u želj- no iščekivanje druge knjige. To, pak, može predstavljati (obično i predstavlja) zam­ ku – čitateljski obzor očekivanja utemeljen na prethodnom naslovu, kojim se autor proslavio, u nastojanju da opravda visoka očekivanja, istoga može nagnati na „ponov- ljeno“ pisanje prethodnog naslova. Zamku je teško izbjeći stoga što odmak gotovo nužno rezultira ni približno jakom pozitivnom reakcijom čitateljstva te ga stoga nije lako učiniti. Monika je, međutim, i tu pokazala iznimnu zrelost te je zamku uspješ- no izbjegla, čega je u konačnici ishod Lovostaj , rukopis prethodno nagrađen u sklo- pu natječaja Na vrh jezika sa čijim ukoričenjem nije žurila pažljivo ga dotjerujući, uz odvažno ustrajavanje u stilskom odmaku. Što je, pokazat će se, dobitnom strategi- jom vrijednom ozbiljnih analiza. Rukopis je podijeljen u tri cjeline kojoj prethodni uvodni tekst naslovljen Prolog za ginofobe te zbrojno nudi pedeset i dvije pjesme. Već u prvome, netom spomenu- tom tekstu razvidne su korelacije s neknjiževnim poljima ljudskoga djelovanja, u pr- vome redu s prirodoslovljem (posebice fizikom), a uz mjestimice osobito dojmljive i učinkovite trenutke osnažene intersemiotičkim naznakama: Rodit ću ti, Adame, / algoritam 10/10 Apgara, / tamnu tvar, DNK strukturu, / misiju na Mjesec, kinetičku energiju . Tri cjeline odijeljene su točkom što valja gledati u kontekstu neposezanja za danim interpunkcijskim znakom – to, pak, čitatelju ostavlja prostor čitanju tekstova ciklusa kao zasebnoga nad-teksta. Prvi je ciklus otvoren pjesmom Marijin monolog za Veneru tijekom nebeske kave (dugački su naslovi, što će donekle biti vidljivo i u ovome ogledu, česta pojava ove rukopisne cjeline), diskretnom kritikom dogme s naglaskom na njezin katkad ne- svjesno mizogin karakter ( Nikome ništa ne znači ljepota ako nije utržena, / tisućljeća od tebe oblikuju barbiku ), na što se pronicljivo naslanja tekst naslovljen Tijelo osna- ženo, posve ću se slobodno izraziti, zakašnjelim dvostihovnim proročanstvom: Na koncu, glave okrenute od dječačke prirode, / sve žene u ulici gorjet će kao mačke . Iz teks­ ta Pripreme tijela valja izdvojiti estetski sjajan neoekspresionistički trenutak pete ki- tice: Osluškujemo / U zglobovima bubre tjeskobe, / neljubaznim medicinskim sestrama / karcinomi drijemaju pod jezikom . U središnjici teksta Prvorazredna ptica čitamo lucidno ostvarenu, suptilnu kritiku odnosa subjekta prema teozofski promišljenu predznaku stvarnosti, jasno agnostički, no nipošto optužujuću sintaktosemantičku gestu: Jednom se u kronično umoran organizam / spustila oštroumna ptica i pitala / za- što ne zaoštrim glas prema bogu . U pjesmi Maryam Mirzakhani tri beskonačnosti slaže na kruh uz sir i majonezu Heisenbergovo načelo neodređenosti, u kontekstu književ- noga protusvijeta, polučuje domišljatim sarkastičnim odmakom: Ja još uvijek prije predavanja iz kvantne mehanike / uplašeno odstranim ženu iz sebe / pa pregovaram s Heisenbergovim satima / o neodređenosti grudi / koje ostavljam na porti . Tekstovi Zvi-