Nova Istra

244 KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Franjo NAGULOV napore, posebice uzmemo li u obzir činjenicu da posrijedi nije pismo na tragu domi- nantnih tijekova suvremenoga hrvatskog pjesništva. Rezerviranost spram stvaralač- kih endema, rekao bih, rastućim je fenomenom čak i ozbiljnijih književno-kritičkih pristupa te je ovaj prilog, iskreno se nadam, ujedno i pozivnica čitateljima zaintere- siranima za, pojednostavljeno rečeno, drukčiju poeziju; onu poeziju čiji potpisnici jamačno neće pobrati najreprezentativnije književne nagrade te kojoj, koliko god pa- ranoično to zvučalo, bez daljnjih napora književne kritike opasno prijeti zaborav. Da se ne lažemo: živimo u vremenu označenom nepodnošljivom lakoćom zaboravljanja, što je ujedno temom zasebnih analiza te potrebe za „revalorizacijom vrednovanja“ književnoga teksta lišenoga neknjiževnog konteksta. Vrednovanja, naime, koje je u praksi uglavnom napušteno. Premda to mnogi neće priznati. Franjo Nagulov, Vinkovci