Nova Istra

223 Željka LOVRENČIĆ KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Fantastične elemente prepoznajemo i u pričama Propast svijeta , Suzana vječna i Bajka o povratku kao i u Astronautu gdje, uz fantastiku, nailazimo na autobiograf- ske elemente. Autobiografija se opet nazire u zanimljivoj i posebno toplo napisanoj priči Čovjek koji je volio knjige . U doba kad se knjiga sve više zamjenjuje Internetom, lijepo je pročitati rečenice poput ovih: U međuvremenu, uzimao bi knjige sa stola. Dr- žao ih u rukama ne gledajući naslova, omjeravao ih, upijao njihov miris. Najprije nasu- mično. Potom sustavno, po redu, jednu po jednu. U njegovim rukama postajale su bića, poput ljudskih sudbina, svaka sa svojim tajanstvom, svaka u svojoj pojavnosti, u izgledu, formatu, boji, težini. Dodir s njima ispunjao ga. Sve više postajao potrebom. Na kraju, ne bi prošao ni jedan dan, a da ne dohvati neki od svezaka, opipava ga, okreće s raznih strana, pa ga odloži na stol da bi dohvatio drugi, a s njim iznova kao s onim prije (str. 211). One bude nadu da knjiga, ona od papira i s patinom vječnosti, neće tek tako otići u zaborav. Na kraju ovoga zapisa možemo zaključiti da su Paveškoviće priče uistinu zanim­ ljivo štivo u kojemu, uz raznovrsne i znalački obrađene teme, pozornost privlače istančan stil pisanja te izbrušen jezik koji pojačava estetski dojam čak i onda kad opisuje naizgled posve trivijalne stvari. Tako još više do izražaja dolazi piščeva vje- ština ispreplitanja prošlosti i sadašnjosti, realnoga i nadrealnoga, ali i raznih književ- nih stilova – realističkih opisa suvremenoga doba i povijesne tematike, fantastike te znanstvene fantastike. Željka Lovrenčić, Zagreb