Nova Istra

222 KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Željka LOVRENČIĆ suptilan način ukazuje se na njihove sličnosti i razlike. Kako bi nam ispričao priču o povijesnim događajima i vječnoj temi odnosa prema umjetnosti i umjetnicima u pojedinome društvu, autor je zasigurno morao posegnuti u arhivske spise. Priča za- vršava zaključkom da se glavni junak – umjetnik uspio osvetiti sredini koja ga je od- bacila, i to osvetiti tako da su njemu i družini kojoj se priključio, nakon neshvaćanja njegove ljubavi prema glazbi u rodnome gradu, morali platiti za odlazak iz njega jer vlasti nisu željele da život stanovnika gosparskoga Dubrovnika narušava neugodna buka koju je stvarala turska glazbena skupina. Obrađujući tematiku Dubrovnika, osim povijesnih događaja i realističkih opisa života njegovih stanovnika, Pavešković poseže i za onostranim – u stvarnost i sva- kodnevicu vješto upliće fantastične elemente. Primjerice, u priči Nesanica pribjegava mistici kako bi što vjernije opisao snagu svetoga Vlaha, dubrovačkoga zaštitnika, i njegov utjecaj na stanovnike. Život u tome gradu i njegovo zapravo zatvoreno i ne- pristupačno društvo opisuje i u priči O pitanjima, besanici i odgovorima gdje je glavni lik pobožni Petar koji redovito pohađa crkvu i kojega zbog posvećenosti vjeri sugra- đani ismijavaju. Teološkim temama autor se bavi i u priči Skromnost . Posebno su privlačne priče Sedmi kat i Čudovište , napisane u borgesovskoj „ma- niri“. U njima autor uspješno miješa stvarnost i fantastiku. Na istome je tragu priča Staričica koja je živjela da hrani mačke , koja ujedno opisuje mediteranski način života. Dobar poznavatelj književnosti i njezin ljubitelj, Pavešković rado piše o književ- nim temama te slijedi svoje književne uzore – Vetranovića, E. A. Poea, Buzzati- ja, Gundulića... Njegovu posebnu sklonost duhovnoj tematici primjećuje kritičarka Mira Muhoberac, također rođena u Dubrovniku, koja u tekstu objavljenom u Vijen- cu (br. 671) zapisuje: „Vjerojatno nije slučajan autorov naslov cijele knjige – prispo- dobe. Asocira prije svega na Isusove prispodobe , karakteristične za Evanđelje .“ Nema dvojbe da je riječ o obrazovanu i načitanu piscu koji je svoju erudiciju od- lučio staviti u službu čitatelja. U nizu zanimljivih priča napisanih raznovrsnim stilovima, posebnu pozornost izaziva ona naslovljena O licu i naličju dobrote . Posrijedi je fantastična priča nadah- nuta dramom Mavra Vetranovića u kojoj su glavni junaci nestašni vražići Krivorilo i Gadnidah. Budući da se radi o vragovima, oni bi, logično, trebali činiti zlo. Ali, au- tor duhovito ukazuje na činjenicu da je linija između dobra i zla, odnosno između vragova i anđela, vrlo tanka pitajući se: Kako bi vrag znao što je zlo da u njem nema traga dobroga i kako bi anđeo znao činiti dobro da u njegovoj naravi ne čuči barem mali vražičak? (str. 121). Znači, ni u svijetu gdje vladaju anđeli i vragovi nije sve crno ili bijelo. A čini se i to da vragovi nisu više ono što su nekada bili jer u ovoj priči ipak nastoje ljudima ne nanositi zlo.