Nova Istra

164 KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Mirko ĆURIĆ ći način prešli u ruke neke vjerske zajednice, bit će smatrani državnom imovinom. Crnogorska pravoslavna crkva podržala je Zakon ističući da će njime biti vraćena imovina nezakonito prepisana Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC), no ova je odluka države izazvala „imperij da uzvrati udarac“, pa su žestoke reakcije koje su uslijedi- le zaprijetile opstojnosti Crne Gore. Kao i uvijek do sada, umirovljeni sveučilišni profesor, znanstvenik, književnik... akademik Milorad Nikčević, bio je glas razu- ma, savjesti i opomene te je objavio nekoliko važnih tekstova kojima je htio smiriti strasti i upozoriti na posljedice. Posebno je odjeknuo tekst Ne dozvolite da vam tuđi interesi pomute razum, izvorno objavljen na portalima Portalanalitika, CdM, Ante- na, na elektronskim stranicama Pobjede 6. siječnja 2020. te sutradan u tiskanome izdanju Pobjede . U dramatičnome vapaju Nikčević vuče usporednice između (pred) ratne situacije u Hrvatskoj te „događanja naroda“ u Crnoj Gori početkom 2020. go- dine: „Nas koji smo pošast rata ośetili ne tako davno, od 1991. pa nadalje, na svo- joj koži u Republici Hrvatskoj, moraju uznemiriti isti oni suludi vapaji, razulareni pokliči i prijetnje koje su prethodile krvavome raspadu Jugoslavije. Po istoj matrici i danas se lamentira nad navodnom ugroženošću jednoga te istoga naroda – Srba, po istome scenariju priziva se ‘događanje naroda’, zvecka se oružjem, blokiraju sao- braćajnice, vodi se bjesomučna medijska kampanja i plasiraju se laži i denuncijacije protiv male Crne Gore, kako iz Srbije, tako i od strane medija i političkih snaga koje kontroliše ruski i srpski faktor u Crnoj Gori. Ranjena crnogorska zastava sa zgra- de ambasade Crne Gore u Beogradu priziva mučne asocijacije i śećanja na paljenje nekih drugih zastava u sami osvit rata 1991. godine“ (Nikčević, 2020.; 283-284). Ovaj tekst objavljen je unutar njegove nove knjige Identitetske aporije (gr. ἀπορία = prijepor, prepreka, teškoća, sporno pitanje, problem, dubitacija), prve Nikčevićeve samostalne knjige u kojoj je sabrao kritičke osvrte, kolumne, polemičke tekstove i razgovore te prikazao vlastitu poziciju, ne samo promicatelja i približavatelja dviju kultura u kojima aktivno sudjeluje – hrvatske i crnogorske – već i poziciju misle- ćega intelektualca uvijek na „braniku onih koji su ugroženi i vazda spreman na od- branu temeljnih vrijednosti građanskoga društva, ljudskih prava i sloboda te multi- kulturalizma“, kako piše u proslovu ove knjige Aleksandar Radoman i dodaje kako aktualni društveni angažman Milorada Nikčevića nije usamljena pojava. Nikčevi- ća je zapalo, piše Radoman,„da digne svoj glas u najtežim vremenima, kad su huka tenkova i zvuci granata zaglušili svakodnevicu Osijeka, grada u kojem živi već više od pola vijeka. Naime, već septembra 1991. godine brojni hrvatski listovi prenije- li su njegov profetski tekst, avangardni vapaj ‹Generalisimusi, akademici i fanatici’. Gledajući u lice beznađu rata, Nikčević je javno istupio ukazavši na mračne namje- re akademika SANU i intelektualne elite Srbije koja je pripremila rat, opominjući