Nova Istra
160 KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Mirko ĆURIĆ no, ovime ne želim napisati to kako je Dragaš sastavio slabu knjigu: on je upućen i kompetentan autor, vrstan poznavatelj rock glazbe, napose hrvatske, u kojoj je kao nakladnik, organizator koncerata i novinar, važan akter i imao je, ili ima, pozitivnu ulogu u promicanju, pa i razvoju, nekih sastava i njihovih vodećih članova. Najve- ću manu ove knjige priznaje sam autor u proslovu. Svjestan je da je za „veću i dužu monografiju... nedostajalo vremena, a i psihofizičke kondicije da opterećen vlastitim zdravstvenim problemima ‘odradi’ još nekoliko velikih i dubinskih intervju s Bare- tom, kao i razgovore uživo s desecima njegovih suradnika, kolega, prijatelja i rod- bine na potezu od Vinkovaca preko Zagreba, Čakovca i Ljubljane do Plymoutha (Massachusetts)...“ (Dragaš, 2019.; 9). Stoga je odlučio sačiniti knjigu od tekstova o Baretu i Majkama koje je redovito objavljivao u Jutarnjem listu ,„donekle izmije- njenih i ponešto nadopunjenih“ (Dragaš, 2019.; 9), ali, nažalost, urednici i redakto- ri ove knjige nisu odradili posao do kraja jer je trebalo izbjeći ponavljanje istih teza koje se nekoliko puta pojavljuju u tekstovima, pa i pozornije odraditi korekturu. Međutim, sve ovo ne umanjuje izniman tekstualno-vizualni dojam knjige kojom je autor postigao cilj: dokazao da je Goran Bare –„slojevit i kompliciran čovjek koji je ponekad osjećajan i drag, duhovit i zabavan, vispren i pronicljiv, nježan, težak i dir- ljiv, a ponekad opak i svadljiv, bezobziran i mrgudan, destruktivan i mračan, težak i divlji“ (Dragaš, 2019.; 17) – jedan od najvećih, ako ne i najveći hrvatski rock autor, a da je njegovo stvaralaštvo „fantastična vatra kojom će nadživjeti i sebe i nas“ (Dra- gaš, 2019.; 17). Osim Dragaševih tekstova, koji su najveća vrijednost ove knjige, monografija je sjajno prelomljena u crveno-crnim tonovima, koji korespondiraju s tonovima Bare- tovih pjesama, te opremljena izvrsnim fotografijama Sanje Bachrach Krištofić, Ma- rija Krištofića, Gorana Berovića, Zorana Jaćimovića, Zorana Marinovića, Marka Šošića i Nikole Kneževića, usto još fotografijama i grafičkim prilozima iz bogate ar- hive Croatia Recordsa . Monografija je sadržajno podijeljena na pet dijelova: Prolog (Izgubljen i prona- đen) , Kratka biografija (Momak iz proklete kuće) , Albumi i recenzije (Ovako stoje stva- ri) , Zapisi s koncerata (Svaku noć i svaki dan) te Stihovi odabranih pjesma (Baretov blues 21. stoljeća ). Priložena je kratka biografija Aleksandra Dragaša, koji je rođen 1967. u Zagrebu. Prve tekstove objavljuje u Poletu 1985., a rock kritike, reportaže, eseje, biografske tekstove i intervjue objavljivao je u Studentskom listu , Ritmu , Heroi- ni Novoj , Vjesniku , Nedjeljnoj Dalmaciji , Playboyu , FM-u , Jutarnjem listu i drugim ti- skovinama. S Antom Čikarom 1989. pokreće nezavisnu diskografsku kuću Search & Enjoy te objavljuje drugi album Majki – Razum i bezumlje . S Tomislavom Šunji- ćem 1992. osniva nezavisnu diskografsku etiketu T. R. I. P. Records za koju su,među ostalima, snimali Hladno pivo , Majke , Overflow , Anesthesia , Laufer , Zadruga i mnogi
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=